TROJSTVO KAO PAGANSKA TVOREVINA

Pismo Dž.S. Vošburna, 1939. godine, predsjedniku Generalne Konferencije

„Doktrina trojstva je okrutna paganska monstruoznost, koja lišava Isusa njegove istinske pozicije božanskog Spasitelja i posrednika. Istina je da ne možemo izmjeriti ili definisati božanstvo. Ono je van našeg ograničenog shvatanja, a ipak na temu Božje ličnosti, Biblija je veoma jasna i jednostavna. Otac, Pradavni, je od vječnosti. Isus je rođen od Boga. Isus govoreći kroz psalmistu kaže: ‘Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni, Ti si moj Sin, ja te sad rodih.’ Psalam 2:7.
I ponovo u Pričama (gdje se o Isusu priča pod titulom mudri, pogledajte 1 Kor. 1:24) čitamo: ‘Gospod (Jehova) imaše me u početku svojih puteva.’ Stih 22.
‘Prije nego što planine postaše, ja sam postao.’ Stih 24
Sin kaže da je postao, proistekao, rođen od Oca (Jehove).
Sotona je uzeo neki paganski koncept troglavog čudovišta i sa namjerom bacio prezir na božanstvo, uveo ga u rimokatoličanstvo kao našeg preslavnog Boga, taj nemoguć apsurdni izum. Ova monstruozna doktrina koja se preselila iz paganstva u Rimsku papsku crkvu, POKUŠAVA DA NAMETNE SVOJE ZLO PRISUSTVO U UČENJE PORUKE TREĆEG ANĐELA ....
Činjenica da Hrist nije posrednik u Rimskoj crkvi demonstrira da trojstvo uništava da je Hrist jedan, jedini posrednik. Takozvana hrišćanska crkva, papstvo, koja je iznjedrila trojstvo, ne prepoznaje Ga kao jedinog posrednika, već Ga zamjenjuje mnoštvom duhova mrtvih žena i muškaraca kao posrednicima. Ako zaista držite trojstvo, Hrist nije više Vaš posrednik... Doktrina trojstva je u potpunosti strana Bibliji i učenju Duha proroštva. U otkrivenju nema ni najmanje naznake trojstva. Ovaj monstruozni paganski koncept ne nalazi mjesta u cijelom slobodnom univerzumu našeg blagoslovenog nebeskog Oca i Njegovog Sina, našeg Gospoda i Spasioca, Isusa Hrista... Katolička paganska doktrina o nedjelji kao sedmom danu je takođe jednako nesveta kao i katolička paganska doktrina trojstva...
Adventisti sedmog dana tvrde da uzimaju Gospodnju riječ kao vrhovni autoritet i da su ‘izašli iz Vavilona’, da su zauvijek odbacili zaludne tradicije Rima.
Ako bi smo se vratili besmrtnosti duše, čistilištu, vječnom mučenju i nedjelji kao sedmom danu, ne bi li to bilo ništa manje od otpadništva? Ako, ipak, pređemo preko ovih malih, sekundarnih doktrina i prihvatimo centralnu doktrinu Rimske crkve, trojstva, i da učimo da Božji Sin nije umro, iako naše riječi imaju duhovnog prizvuka, zar i to nije ništa manje od otpadništva, i samo Omega otpadništvo?
Koliko god lijepo i naizgled smisleno zvuče njegova služba ili članci, kada čovjek dođe u poziciju da uči pagansku katoličku doktrinu trojstva, i poriče da je Božji Sin umro za nas, da li je iskreni Adventista Sedmog Dana? Da li je uopšte iskreni propovjednik jevanđelja? I kada ga mnogi drže za velikog učitelja i prihvataju njegove nebiblijske teorije, potpuno kontradiktorne Duhu proroštva, došlo je vrijeme da stražar dune u trubu upozorenja?“

Djelovi pisma koje je napisao Dž. S. Vošburn 1939.

Interesantno je da su i u to vrijeme ljudi dolazi do zaključka da je trojstvo u adventizmu u stvari Omega otpad.

Ovo predavanje prevodi izgleda Tomislav Terzin koji je nekad vjerovao u trojstvo. Izgleda da sve više ljudi shvata da trojstvo nema potporu u Sv. pismu, a rani kršćani niti adventisti nisu sigurno vjerovali ni u kakav oblik trojstva.

„Osnovna forma naše profesije u vjeri u vezi ceremonije krštenja je uzela oblik u toku drugog i trećeg vijeka. Koliko daleko je mjesto porekla poznato, taj tekst [Matej 28:19] je došao IZ GRADA RIMA.“ {Joseph Ratzinger (pope Benedict XVI): Introduction to Christianity, 1968 edition, pp. 82, 83.}

„Formula krštenja je promijenjena od imena Isusa Hrista ka riječima Otac, Sin i Sveti Duh od Katoličke crkve u drugom vijeku.“ {The Catholic Encyclopedia, II, p. 263}

„Odlomci iz Djela Apostolskih ili Poslanica svetog Pavla. Ti odlomci izgleda ukazuju na to da je najranija forma krštenja bila u ime Gospoda.“
„Da li je moguće pomiriti te činjenice sa vjerom da je Isus zapovijedio svojim učenicima da krštavaju u trinitarnoj formi? Da je Isus stvarno dao takvo naređenje, sigurno je da bi Apostolska crkva to slijedila, i morali bi smo da imamo tragove poslušnosti tome u Novom Zavjetu. Ali ni jedan trag nikad nije pronađen. Jedino objašnjenje te tišine, kroz gledište antitradicionalizma, je da je kratka hristološka formula (Isusovo ime) bila original, a da je duga trinitarna formula bila kasniji razvoj.“ {The Catholic University of America in Washington, D. C. 1923, New Testament Studies Number 5: The Lord’s Command To Baptize An Historical Critical Investigation. By Bernard Henry Cuneo page 27}

„Krštenje je promijenjeno od Isusovog imena ka imenu Oca, Sina i Svetoga Duha u drugom vijeku.“ {Britannica Encyclopedia, 11th Edition, Volume 3, page 365}

Jedna interesantna stvar na koju mi je upravo skrenuta pažnja vezano za adventistički časopis Signes of the Times (Znaci vremena) od 10. maja 1905. godine.

Obratite pažnju na stranicu br. 2 gdje se reklamiraju brojni traktati. Pod brojem 90 nalazi se traktat naslovljen "Biblijska doktrina o trojstvu".

Istražujući malo po netu, našao sam da je članak pisao izvjesni Semjuel Sper (Samuel Spear), prezbiterijanski propovjednik, prvobitno pod naslovom "Potčinjenost Hristu" (Subordination to Christ). Nekolike godine kasnije (1892), ovaj članak bio je uključen u Seventh-day Adventist Bible Students Library.
Kasnije je naslov traktata zavedenog pod brojem 90 promijenjen u "Biblijska doktrina o trojstvu".

Očekivano, ovo današnji crkvenjaci koriste kao navodni dokaz da je trinitarizam bio prihvatljiv među SDA u to vrijeme.

Više detalja o tome na ovom linku.

PavleS (citat):Jedna interesantna stvar na koju mi je upravo skrenuta pažnja vezano za adventistički časopis Signes of the Times (Znaci vremena) od 10. maja 1905. godine.

Obratite pažnju na stranicu br. 2 gdje se reklamiraju brojni traktati. Pod brojem 90 nalazi se traktat naslovljen "Biblijska doktrina o trojstvu".

Istražujući malo po netu, našao sam da je članak pisao izvjesni Semjuel Sper (Samuel Spear), prezbiterijanski propovjednik, prvobitno pod naslovom "Potčinjenost Hristu" (Subordination to Christ). Nekolike godine kasnije (1892), ovaj članak bio je uključen u Seventh-day Adventist Bible Students Library.
Kasnije je naslov traktata zavedenog pod brojem 90 promijenjen u "Biblijska doktrina o trojstvu".

Očekivano, ovo današnji crkvenjaci koriste kao navodni dokaz da je trinitarizam bio prihvatljiv među SDA u to vrijeme.

Više detalja o tome na ovom linku.

Pouka koja se može izvući iz ovog slučaja je da ne treba koristiti ničije problematične materijale, uključujući i one koji djeluju uglavnom dobri, jer će prije ili kasnije neko to zloupotrijebiti. Slično se dešava i u praktičnom životu sa grijesima koji se mogu činiti nebitnim.

Biblija nigdje ne objašnjava u filozofskim terminima šta je Božansko biće kao ideja ili koncept, ali objašnjava ko je Bog Otac i koji su Njegovi atributi, tako da naše razumijevanje Boga nije apstraktno tumačenje ideje, nego prihvatanje onoga što nam je Bog Otac sam otkrio o sebi, onako kako nam je otkrio.

Međutim, trinitarci uzimaju ono što Biblija kaže o konkretnom Bogu Ocu, i to prenose na apstraktni koncept Boga i to dalje definišu svojim idejama šta Bog može i šta Bog ne može, kako se „manifestuje“ i sl. i onda se vraćaju i redefinišu ono što Biblija kaže, kako bi opravdali svoju ideju o „trojedinom“ Bogu.

„Bog je duh; a ipak je biće, jer je čovjek napravljen po Njegovom obličju. Kao biće, Bog se otkrio u svom Sinu.“ (E.G. White, Education, p. 132, 1903)

Stoga u samom začetku treba prekidati besmislene i iracionalne pokušaje trinitaraca da argumentuju ono što svi znamo da je vavilonski paganizam. Kad čovjek prihvati spinovanje uma kao validan teren na kojem se treba boriti, već u tom koraku može da izgubi zdravi integritet svoje vjere i stupi na tlo gdje se odvaja od Božje zaštite.

Izvadak iz debate između pravoslavnog sveštenika i predstavnika udruženja ateista Srbije na pravoslavnom fakultetu u Beogradu:

Ateista Dragićević: Ako otvorimo Novi zavet, videćemo da u nekim njegovim delovima da je Isus svestan toga da je on Bog, da je deo Svetog trojstva, što me dovodi do pitanja: ako je on sve vreme to znao, kako je mogao da bude čovek, kako je mogao da iskusi svu ljudsku patnju, kako je mogao sve to da razume?

Jerej Milićević: Zato što je isto tako bio i čovek.

AD: Pa, ako sam ja deo svemoćnog bića, i ja to znam, kako istovremeno mogu da budem i čovek?

JM: Zaboravite na predstavu moći koja je tako totalitarna. Njegova svemoć je u tome što može da bude slobodan sam od sebe.

AD: Znači, on je toliko svemoćan da može da prestane da bude svemoćan?

JM: Da.

(Dragićević i publika aplaudiraju i smeju se.)

Moderator: Mislim da smo sada u vrzinom kolu. Hajde da pređemo na sledeće teme!

Izvor

Iz uglavnom pokopane istorije ranog izvornog hrišćanstva (ne državne crkve, jer to nije hrišćanstvo već stari paganizam u svom vjersko-političkom izdanju Rimske imperije) može se puno toga naučiti. Kad je državna religija stekla silu i mehanizme da se može obračunavati sa svojim oponentima, koristili su slične optužbe kakve se mogu čuti i danas. Naime, oni su tvrdili da "arijevci" (zajednička etiketa za glavnicu onih koji nijesu pristali na crkvene obmane) ne vjeruju u Hristovo božanstvo i da vjeruju da je On stvoreno biće, što uopšte nije bilo tačno, osim moguće kod određenih sektaških grupa kakvih ima i danas. Velika većina je vjerovala kako stoji u Bibliji, da je Hrist rođen od Oca, što mu ničim ne umanjuje božanski autoritet i ovlasti. Međutim, zbog dogme o trojstvu, čiji temelji su udareni na saboru u Nikeji kojim je predsjedavao imperator Konstantin, biblijsko učenje se nikako nije moglo pomiriti sa paganskim pa je kasnije nametano silom u sprezi crkve i države.
Tragično je što se danas od teologa i promotera Adventističke crkve ponavljaju iste takve optužbe na račun onih koji odbacuju dogmu o trojstvu. To pokazuje da se ispunjava proročanstvo o liku (ikoni) prve zvijeri (papstva) u otpalom američkom protestantizmu koje je potpuno preuzeto od RKC. Oni su sada veći papisti od rimokatolika.

Uskoro će izaći iz štampe drugo izdanje knjige Slučaj Trojstvo: Božji identitet koju smo malo poboljšali. Nova verzija je već na sajtu.

„Formula za krštenje je promijenjena od imena Isusa Hrista ka riječima Otac, Sin i Sveti Duh od strane Katoličke crkve u drugom vijeku“ (Encyclopedia Britannica 11th edition., Vol. 3, Pg. 365-366).

„Rana crkva je uvijek obavljala krštenje u ime Isusa Hrista sve do utemeljivanja doktorine o trojstvu u drugom vijeku“ (Canney Encyclopedia of Religion Pg. 53).

Water Baptism STUDY
BRITANNICA ENCYCLOPEDIA
11TH edition, Vol 3, Pg 365-366
The baptismal formula was changed from the name of JESUS CHRIST to the words Father, Son, & Holy Ghost by the Catholic Church in the second century.

Kršteničku formulu je promijenila Katolička crkva od imena Isusa Hrista u riječi Oca, Sina i Svetog Duha u drugom vijeku.
________________________________________
BRITANNICA ENCYCLOPEDIA
Vol 3, Pg 82
Everywhere in the oldest sources it states that baptism took place in the name of Jesus Christ.

Svugdje u najstarijim izvorima se konstatuje da se krštenje obavljalo u ime Isusa Hrista.
________________________________________
CANNEY ENCYCLOPEDIA OF RELIGION
Pg 53
The early church always baptized in the name of the Lord Jesus until development of Trinity doctrine in the 2nd century.

Rana crkva je uvijek krštavala u ime Gospoda Isusa do razvoja doktrine o trojstvu u 2. vijeku.
________________________________________
CATHOLIC ENCYCLOPEDIA
Vol 2, Pg 263
Here the Catholics acknowledged that baptism was changed by the Catholic Church.

Ovdje su katolici priznali da je krštenje promijenila Katolička crkva.
________________________________________
HASTINGS ENCYCLOPEDIA
OF RELIGION
Vol 2, Pg 377
Christian baptism was administered using the words “In the name of Jesus”.
Vol 2, Pg 378
The use of a Trinitarian formula of any sort was not suggested in early Church history.
Vol 2, Pg 389
Baptism was always in the name of Lord Jesus until the time of Justin Martyr when Triune formula was used.

Hrišćansko krštenje se obavljalo koristeći riječi „u ime Isusovo.“ (Knjiga 2, str. 377)
Upotreba trinitističke formule bilo koje vrste ne sugeriše se u ranoj istoriji crkve. (Knjiga 2. str. 378)
Krštenje je uvijek bilo u ime Gospoda Isusa do vremena Justina Mučenika kad se koristila formula trojedinog. (Knjiga 2, str. 389)
________________________________________
CATHOLIC ENCYCLOPEDIA
Vol 8
Justin Martyr was one of the early Fathers of the Roman Catholic Church.

Justin Mučenik je bio jedan od ranih otaca Rimo-katoličke crkve.
________________________________________
HASTINGS ENCYCLOPEDIA OF RELIGION
Vol 2, Pg 377 on ACTS 2:38
NAME was an ancient synonym for “person”. Payment was always made in the name of some person referring ownership. Therefore one being baptized in Jesus Name became his personal property. “Ye are Christ’s.”

Ime je drevni sinonim za „osobu“. Plaćanje se uvijek vršilo u ime neke osobe na koju se odnosi vlasništvo. Stoga je onaj ko je kršten u Isusovo ime postajao njegovo lično vlasništvo. „Mi smo Hristovi.“
________________________________________
NEW INTERNATIONAL ENCYCLOPEDIA
Vol 22, Pg 477
The term “Trinity” was originated by Tertullian, a Roman Catholic Church Father.

Termin „trojstvo“ potiče od Tertulijana, rimo-katoličkog crkvenog oca.
________________________________________
ENCYCLOPEDIA OF RELIGION AND ETHICS
(1951), II, 384, 389
The formula used was ‘in the name of the Lord Jesus Christ’ or some synonymous phrase; there is no evidence for the use of the trine name… The earliest form, represented in the Acts, was simple immersion….in water, the use of the name of the Lord, and the laying on of hands. To these were addedm at various times and places which cannot be safely identified, (a) the trine name (Justin)….

Foruma koja se koristila bila je „u ime Gospoda Isusa Hrista“ ili neka srodna fraza; nema dokaza o upotrebi trostrukog imena… Najranija forma, predstavljena u Djelima apostola, bila je jednostavno uronjavanje… u vodu, upotreba imena Gospodnjeg i polaganje ruku. Tome je dodato u različitim vremenima i mjestima koja se ne mogu sa sigurnošću identifikovati trostruko ime (Justin)…
________________________________________
INTERPRETERS DICTIONARY OF THE BIBLE
(1962) I, 351
The evidence … suggests that baptism in early Christianity was administered, not in the threefold name, nut ‘in the name of the Lord Jesus’.

Dokazi… upućuju da se krštenje u ranom hrišćanstvu obavljalo ne u trostrukom imenu, već u „ime Gospoda Isusa“.
________________________________________
A HISTORY OF CHRISTIAN THOUGHT (Otto Heick)
(1965), I, 53
At first baptism was administered in the name of Jesus, but gradually in the name of the Triune God: Father, Son, and Holy Ghost.

Isprva se kršenje obavljalo u ime Isusovo, ali postepeno u ime trojedinog Boga: Oca, Sina i Svetog Duha.
________________________________________
HASTINGS DICTIONARY OF THE BIBLE
(1898), I, 241
[One explanation is that] the original form of words was ‘into the name of Jesus Christ’. Baptism into the name of the Trinity was a later development.

(Jedno objašnjenje je da) je prvobitni oblik riječi bio „u ime Isusa Hrista.“ Krštenje u ime trojstva se razvilo kasnije.
________________________________________
A HISTORY OF THE CHRISTIAN CHURCH
Williston Walker, (1947), Pg 58
The Trinitarian baptismal formula … was displacing the older baptism in the name of Christ.

Trinitistička krštenička foruma… zamijenila je staro kršenje u ime Hristovo.
________________________________________
THE NEW SCHAFF-HERZOG ENCYCLOPEDIA OF RELIGIOUS KNOWLEDGE
(1957), I, 435
The New Testament knows only baptism in the name of Jesus …, which still occurs even in the second and third centuries.

Novi Zavjet poznaje samo krštenje u ime Isusovo… koje se i dalje obavlja čak u drugom i trećem vijeku.
________________________________________
CANNEY’S ENCYCLOPEDIA OF RELIGIONS
(1970), Pg 53
Persons were baptized at first ‘in the name of Jesus Christ’ … or ‘in the name of the Lord Jesus.’… Afterwards, with the development of the doctrine of the Trinity, they were baptized ‘in the name of the Father and of the Son and of the Holy Ghost.

Ljudi su se isprva krstili u „ime Isusa Hrista“ … ili „u ime Gospoda Isusa“… Kasnije, sa razvojem doktrine o trojstvu, oni su kršteni „u ime Oca i Sina i Svetog Duha“.
________________________________________
ENCYCLOPEDIA BIBLICA
(1899), I, 473
It is natural to conclude that baptism was administered in the earliest times ‘in the name of Jesus Christ,’ or in that ‘of the Lord Jesus.’ This view is confirmed by the fact that the earliest forms of the baptismal confession appear to have been single – not triple, as was the later creed.

Prirodno je zaključiti da se u najranijim vremenima krštenje obavljalo „u ime Isusa Hrista“, ili „u ime Gospoda Isusa“. Ovo gledište potvrđuje činjenica da su najranije forme kršteničkog vjeroispovjedanja bile u jednom – ne u trojici, što je bila kasnija vjeronauka.
________________________________________
ENCYCLOPEDIA BRITANNICA
11TH edition, (1910), Vol 2, Pg 365
The Trinitarian formula and trine immersion were not uniformly used from the beginning… Bapti[sm] into the name of the Lord [was] the normal formula of the new Testament. In the 3rd century baptism in the name of Christ was still so wide spread that Pope Stephen, in opposition to Cyprian of Carthage, declared it to be valid.

Trinitistička formula i trojno uranjanje nijesu se jednoobrazno koristili od početka… Krštenje u ime Gospodnje bila je redovna formula novog Zavjeta. U 3. vijeku krštenje u ime Hristovo i dalje je bilo toliko široko rasprostranjeno da je papa Stefan, nasuprot Kiprijanu iz Kartagine, objavio da je ono punovažno.

Ne znam da li ima ovo negde na forumu, ali cu postaviti:

Catholic Cardinal Joseph Ratzinger: Later was a Pope
He makes this confession as to the origin of the chief Trinity text of Matthew 28:19. “The basic form of our (Matthew 28:19 Trinitarian) profession of faith took shape during the course of the second and third centuries in connection with the ceremony of baptism. So far as its place of origin is concerned, the text (Matthew 28:19) came from the city of Rome.” — Joseph Ratzinger (pope Benedict XVI) Introduction to Christianity: 1968 edition, pp. 82, 83.

_Ivan_ (citat):Ne znam da li ima ovo negde na forumu, ali cu postaviti:

Catholic Cardinal Joseph Ratzinger: Later was a Pope
He makes this confession as to the origin of the chief Trinity text of Matthew 28:19. “The basic form of our (Matthew 28:19 Trinitarian) profession of faith took shape during the course of the second and third centuries in connection with the ceremony of baptism. So far as its place of origin is concerned, the text (Matthew 28:19) came from the city of Rome.” — Joseph Ratzinger (pope Benedict XVI) Introduction to Christianity: 1968 edition, pp. 82, 83.

Racinger je Njemac a Njemci su tradicionalno precizni ljudi.
Zbog svog konzervativizma (kakva god ta njegova percepcija bila) sigurno je i brzo smijenjen sa položaja pape jer se tako ne mogu pratiti brzi potezi u završnici istorije pobune na zemlji.

Ovaj dokument koji su potpisali poglavari počinje sa doktrinom o trojstvu i završava se njime, a deva Marija je takođe tu kao zastupnik za hrišćane. Važno im je to.

http://www.spc.rs/sr/zajednichka_izjava_pape_franje_patrijarha_kirila

Ivan__ (citat):Ovaj dokument koji su potpisali poglavari počinje sa doktrinom o trojstvu i završava se njime, a deva Marija je takođe tu kao zastupnik za hrišćane. Važno im je to.

http://www.spc.rs/sr/zajednichka_izjava_pape_franje_patrijarha_kirila

Luterane su poklopili sa opravdanjem vjerom, ali osnova za ujedinjenje tzv. hrišćanskog svijeta je učenje o trojstvu.

Pozdrav svima, nov sam na forumu, ocekujte moju aktivnost.

Interesantno i vredno za pogledati predavanje od Nader Mansour-a.

Dobar dan. Pročitao sam vašu studiju o Trojstvu i shvatio da vi mislite da sve hrišćanske crkve propagiraju da postoji jedan Bog koji igra tri uloge i da su sva tri lica božanstva ista po autoritetu.

Posle sam pročitao šta o tome govori pravoslavna crkva, kao izvor sam se poslužio Dogmatikom pravoslavne crkve od Justina Popovića Ćelijskog. U prvom tomu te knjige, delu prvom, odeljku drugom na str. 124 gde u Dogmatu o Svetoj Trojici, pazite kako to naziva Justin, ne Trojstvo, već Trojica, kaže:

"Отац је нерођен и беспочетан: јер не постоји ништа старије од Њега; јер Он беше, и потпуно беше Бог; беспочетан пак, јер има биће не од неког другог већ од себе. Такође верујем да је Отац узрок Сина и Духа: Сина кроз рађање а Духа Светога кроз исхођење; међу њима не постоји никакав размак нити отуђеност, већ само разлика ипостасних својстава. Отац рађа Сина и изводи Светога Духа, а Син се рађа само од Оца, и Дух Свети исходи од Оца. И тако поштујем један почетак и признајем Оца јединим узроком Сина и Духа. Велим пак да је Син почетак изнадвремени и безгранична: не као првоздани почетак твари, тојест прво створени и који их древношћу превазилази, — не било тога! јер је то празнословље аријанске безбожности: мрски Арије учио је богохулно да су Син и Дух Свети — твар. Ја пак велим да je Син почетак од беспочетнога, да се не би добила два почетка; а Сину je сабеспочетан Дух Свети, пошто заједно и подједнако имају биће од Оца и Син и Дух Свети: Син кроз рођење а Дух Свети кроз исхођење, као што би речено. Нити се Отац разлучи од Сина, нити Син од Духа, нити Дух Свети од Оца и Сина: него је Отац васцео у Сину и Светоме Духу, и Син је васцео у Оцу и Светом Духу, и васцео ј е Дух Свети у Оцу и Сину, јер су сједињени раздељиво и раздељени сједињено.......
Верујем у једнога Бога Оца, сведржитеља, творца неба и земље, и свега видљивога и невидљивога: беспочетног и нерођеног и безузрочног, природни пак почетак и узрок Сина и Духа. Верујем и у јединороднога Сина његовог, рођеног од њега неистециво и ванвремено, једносушнога њему, кроз кога све постаде. Верујем и у Духа Светога, који од самог Оца исходи и са њим се слави, као савечан, и сапрестолан, и једносуштан, и равнославан, и саздатељ твари."

Ovde se jasno vidi da Justin ipak pravi razliku između Oca i Sina, Otac je bespočetan, oduvek postoji, a Sin je početak. Ipak postoji razlika medju njima, bar po tom pitanju. Iz ovoga sledi da je Sin rođen, da nije stvoren. Nigde se ne govori da su Sin i Sveti Duh takođe Bog.

Izvinite na mojem pisanju, ako je nepovezano i nestručno, ali to je ono najbolje što ja mogu da shvatim i napišem.

Moje pitanje za Pavla i Zdravka je da li ovo menja vaše mišljenje o stavu Pravoslavne crkve po pitanju Trojstva.

Koncept Trojstva je naznačen na ekumenskom koncilu godine 325. u Nikeji kada se Isus Hrist definira kao druga Božja osoba (hipostaza), koja ima istu duhovnu supstancu kao Bog. Štaviše, sve do konzila u konstantinopolju 381. godine nije postojala formula jednog Boga koji egzistira u tri jednake ličnosti. Eksperimentalne teorije su, međutim, bile predlagane u 3. veku. Tek na Saboru u Konstantinopolju Sveti Duh je definisan kao božanstvo, pokraj Boga Oca i Boga Sina, koji zajedno tvore jednog Boga, čime je službeno uvedeno Trojstvo.
Stajalište različitih kršćanskih Crkava po pitanju Svetog Trojstva se bitno razlikuju, a koncept sa sobom donosi brojne teološke probleme, o kojima većina običnih vjernika najčešće ne razmišlja. Poznato je, na primjer, pitanje iz koje Božje osobe dolazi Sveti duh. Rimokatolička crkva uči da Sveti Duh proizlazi iz Oca i Sina, dok pravoslavne Crkve uče da Sveti Duh proizlazi samo iz Oca (vidi Filioque).

JasnaRR (citat):Koncept Trojstva je naznačen na ekumenskom koncilu godine 325. u Nikeji kada se Isus Hrist definira kao druga Božja osoba (hipostaza), koja ima istu duhovnu supstancu kao Bog. Štaviše, sve do konzila u konstantinopolju 381. godine nije postojala formula jednog Boga koji egzistira u tri jednake ličnosti. Eksperimentalne teorije su, međutim, bile predlagane u 3. veku. Tek na Saboru u Konstantinopolju Sveti Duh je definisan kao božanstvo, pokraj Boga Oca i Boga Sina, koji zajedno tvore jednog Boga, čime je službeno uvedeno Trojstvo.
Stajalište različitih kršćanskih Crkava po pitanju Svetog Trojstva se bitno razlikuju, a koncept sa sobom donosi brojne teološke probleme, o kojima većina običnih vjernika najčešće ne razmišlja. Poznato je, na primjer, pitanje iz koje Božje osobe dolazi Sveti duh. Rimokatolička crkva uči da Sveti Duh proizlazi iz Oca i Sina, dok pravoslavne Crkve uče da Sveti Duh proizlazi samo iz Oca (vidi Filioque).

Jasna rekla jasno.

Kako je uopšte začeta doktrina o trojstvu među ranim „crkvenim ocima“? Oni su bili pod uticajem Platonove grčke filozofije koja je „kumovala“ uspostavljaju kreda zvanične državne crkve u Nikeji, uključujući ponajviše dogmu o trojstvu. Ova dogma počiva na grčkom metafizičkom shvatanju „kosupstancije“ (iste suštine, iste tvari, biti – izvedeno od grčkog „homoosion“). Prema ovom shvatanju, Hrist je iste suštine kao Otac, na kojoj premisi se izvodi vjerovanje u trojstvo. Oni koji su ovo ispovijedali – čiji predstavnik je bio Atanasije – smatrani su trinitarcima, a oni koji nijesu – čiji predstavnik je bio Arije – smatrani su arijevcima. Ono što je ironično je da su i Arije i Atanasije polazište imali u istoj premisi – da je (prema grčkoj filozofiji) Bog ontološki savršen, te stoga Vječni Otac ne zna za ništa manje od savršenstva – Sebe – inače bi to bilo kvarenje Njegovog Božanstva. Zbog toga Rodinov „Mislilac“ opisuje Boga u razmatranju jednog vječnog momenta savršenstva – Njega samog!

Kako je grčka dualistička misao koncipirana na shvatanju da je materijalna ravan zlo, tada (prema Aristotelovom poimanju „drvenog boga“ koji je sam sebe sputao svojom savršenošću), Bog se ne može mijenjati iz suštine nematerijalnog savršenstva u supstancu koja manifestuje materijalno tijelo, što se shodno tome vidi kao kvarenje vječne suštine Oca.

Imajući ovo na umu, možemo dalje razumjeti zašto je, prema Origenu, u 2. vijeku grčki filozof Celzo smatrao da je hrišćanstvo u potpunosti odbojni kredo, i vjerovao da je nemoguće da se Bog manifestuje u tijelu, jer to bi značilo kvarenje božanstva Boga na dva načina: da je Hrist manifestovao promjenu iz nematerijalnog savršenstva u materijalnu pokvarenost tijela, i da je svaka promjena u Bogu nesavršenstvo te stoga u svakom slučaju kvarenje, pošto je promjena uvijek promjena od savršenog ka nesavršenom. Prema grčkoj logici, Bog je stoga ontološki nepromjenljiv. Rani „crkveni oci“, pod uticajem grčke filozofije, vjerovali su da se tekst u Malahija 3:6 – „Ja sam Gospod i ne mijenjam se“ – odnosi na „supstancu“ Božju, dok je u stvari riječ o Božjem postojanom karakteru.

I Atanasije i Arije su imali za polazište ovu grčku platformu. Kako su počeli od pogrešne premise, obojica su bili u krivu u načinu na koji su prezentovali teološke aspekte doktrine o spasenju (soteriologije), što je direktno uticalo na formiranje stavova kako se Hrist manifestovao „u tijelu“ ili preciznije „u šatoru tijela“ (Jovan 1:14). Tako su ovi štetni uticaji Celza i drugih grčkih filozofa prevladali u zvaničnoj instituciji crkve i doveli do različitih oblika izopačene teologije koja se sve više udaljavala od biblijskog učenja, dok su se istovremeno putem kompromisa ubacivali paganski koncepti.

Paralelne realnosti i trojstvo

Sledeće izjave pokazuju način razmišljanja koji imaju mnogi adventisti danas.

„Plan spasenja je bio osmišljen u savezu koji su načinile tri osobe božanstva, koji podjednako posjeduju božanske atribute. Da bi se grijeh i pobuna iskorijenili iz univerzuma, da bi se ponovo uspostavila harmonija i mir, jedno od božanskih bića je prihvatilo i ušlo u ulogu Oca, drugo u ulogu Sina. Treće božansko biće, Sveti Duh, je takođe trebalo da učestvuje u izvršavanju plana spasenja. Sve ovo se odigralo prije nego što su se grijeh i pobuna pojavili na nebu. Nakon što su prihvatili uloge koje je plan spasenja zahtijevao, božanska bića nisu izgubila ništa od svojih božanskih sila. S obzirom da vječno postoje i imaju određene atribute, oni su jedno i jednaki. Ali, zbog plana spasenja postojalo je, na neki način, Sinovo potčinjavanje Ocu.“ (Gordon Džensen, Pregled i glasnik, 31.10.1996.)

Ovakvo shvatanje Boga predlaže, između ostalih stvari, da Bog zapravo živi u više od jedne realnosti. U ovoj prvoj realnosti se nalaze tri ko-večna, svemoguća bića koja se vole međusobno i pretpostavka je da sve rade na demokratski način. U drugoj realnosti imamo uloge Oca, Sina i Svetoga Duha. Ovu dvojnu realnost vidimo izraženu u sledećim riječima:

(1) S obzirom da vječno postoje i imaju određene atribute, oni su jedno i jednaki. (2) Ali, zbog plana spasenja postojalo je, na neki način, Sinovo potčinjavanje Ocu.

Ovakvo shvatanje nam govori da Bog živi u dvije realnosti u isto vrijeme. Implikacije ovakvog shvatanja su veoma duboke. Obožavanje ovakvog boga, za koga smatramo da postoji u više od jedne realnosti, prouzrokuje da oni koji posmatraju ovakvog boga imitiraju isti princip i žive u više od jedne realnosti.

Šta više, kada shvatimo da je druga realnost ili trojstvo nastupila zbog problema grijeha, na osnovu principa imitacije otkrivamo da kada se suočimo sa problemima, treba da uđemo u drugu realnost da bi se suočili sa njima.

Razmislite o tome samo na trenutak:

Kada se suočimo sa problemima, ohrabreni smo da uđemo u drugu paralelnu realnost kako bi se suočili sa njima. „Prednosti“ ove druge realnosti su ignorisanje problema sa kojima smo suočeni kada smo u prvoj realnosti.

Da li osjećate da bi mogao da postoji problem kod ovakvog načina ponašanja? Zar ovo nije veoma drugačije od Isusa koji nam govori da On sam ne može činiti ništa, već samo ono što Mu Otac kaže? Ako vjerujemo u trojstvo onda su ove riječi izraz druge realnosti, ali koje prva realnost ne dozvoljava. Ipak, ako bi privremeno „zaboravili“ prvu realnost možemo govoriti ovakve riječi bez da osjetimo bilo kakav sukob.

Trojstvo koje je gore opisano prikazuje nam višestruku realnost uzrokujući da takođe i Bibliju čitamo na taj način. Na primjer:

Jovan 17:3: „A ovo je život vječni da poznaju Tebe jedinog istinitog Boga, i koga si poslao Isusa Hrista.“

Dok čitamo riječi „jedini istiniti Bog“ i vidimo da Isus govori o Ocu na ovakav način, u normalnim okolnostima bi imali jasno i jednostavno poricanje trojstva. Ipak, obožavanje trojstva vam dopušta da uđete u višestruku realnost. Trinitarac bi jednostavno blokirao prvu realnost u kojoj postoje tri ko-vječna bića i zamislio bi drugu realnost u kojoj ova bića igraju uloge. Odmah nakon blokiranja savjesti da ne poriče trojstvo, otišao bi dalje i sada bi mogao da se prebaci u prvu realnost u kojoj postoje tri ko-vječna bića.

Ljudi se čude kako neko može da čita Bibliju i da i dalje vjeruje u trojstvo. To postaje jednostavno nakon što naučite da živite u višestrukoj ili paralelnoj realnosti. Um može da se prebacuje iz jedne realnosti u drugu i da blokira savjest da se ne odaziva na istinu. Pošto se trojstvo prebacilo u drugu realnost da bi riješili problem grijeha, učimo da kada imamo problem sa trojstvom, uradimo isto to i prebacimo se u drugu realnost.

Cio ovaj proces prebacivanja iz jedne u drugu realnost je pažljivo predstavljen svijetu, između ostalih stvari, kroz obrazovanje iz filmova i igara. Svaki put kada gledamo film, pozvani smo da uđemo u drugu realnost. Pozvani smo da živimo životima onih koje gledamo na ekranu. Kada se film završi ponekad se osjećamo tužno što se završio i još tužnije zbog toga što se moramo vratiti u naše dosadno iskustvo.

Paralelne realnosti su Sotonina ključna strategija da uništi sposobnost uma da čuje glas razuma i savjesti. Ovaj princip je direktno ugrađen u trojstvo, a proces prebacivanja iz jedne u drugu realnost se razvija i raste kada gledamo filmove, bilo koje filmove, čak i one koji su označeni sa G (film za svakoga). Kada se radi o učenju o paralelnim realnostima, kontekst je nebitan. Isto važi i za drame i predstave. Sve ovo je prirodni pokazatelj trojstva koje ohrabruje postojanje većeg broja realnosti u isto vrijeme.

Biblija nam kaže:

Jakov 1:8: „Koji dvoumi (ko je neodlučan) nepostojan je u svima putevima svojim.“

Čovjek koji obožava boga višestruke realnosti se dvoumi u svom umu i stoga je nestabilan na svim svojim putevima.

Ironija u odbrani trojstva

U indoktrinaciji vjernika po pitanju trojstva, adventistički teolozi izlaze čak sa tvrdnjama da su pioniri Adventnog pokreta, uključujući i Ellen White, vjerovali u trojstvo.

Ali evo malo tekstova, da započnemo upravo sa tim tvrdnjama. Zapazimo šta neke naše „vrhunske“ vođe, na najvažnijim pozicijama izjavljuju. Nešto potpuno suprotno od toga, zapazimo raskorak u tvrdnjama.

„Neki adventisti danas misle da su naša vjerovanja tokom godina ostala ista, ili se trude da se ugledaju na neku tačku nazad u vremenu kada je sve izgledalo u redu. Ali svi napori da se oporavi taj ‘Istorijski Adventizam’ padaju u vodu nasuprot činjenicama naše tekovine.“ (William Johnsson, Adventist Review January 6th 1994 Article ‘Present Truth - Walking in God’s Light’, 1994))

William Johnson je dugo godina bio glavni urednik Adventist Review.

Obratite pažnju šta dalje kaže:

„Adventistička vjerovanja su se promijenila tokom godina pod uticajem sadašnje istine. Najpotresnije je učenje o Isusu Hristu, našem Spasiocu i Gospodu... posmatranje Boga kao trojstvo, koje je sada dio naših fundamentalnih vjerovanja, nije bilo dijelom vjere kod ranih Adventista.“ (Isto)

E sada zapazimo ironiju, ili možda potvrdu proročkog dara Ellen White. Pogledajmo jednu njenu izjavu u vezi Omega Jeresi.

„Ne dajte se prevariti; mnogi de otpasti od vjere, slušajući zavodljive duhove i đavolje doktrine. Sada je pred nama alfa ove opasnosti. Omega će biti najpotresnije prirode.“ (Testimonies for the church)

Znači Johnson upotrebljava specifičan izraz koji je Ellen White ovdje upotrijebila da opiše prirodu Omega jeresi „the most startling nature“ (najznačajniju/najpotresniju prirodu), da opiše „najznačajnije/najpotresnije novo učenje“ doktrinu o trojedinom Bogu.

Obratimo dobro pažnju i na period kada počinju da se daju ove izjave vodećih ljudi u crkvi, nekoliko desetina godina nakon smrti Ellen White.

Čitamo dalje izjave vođa:

„Većina osnivača Adventista sedmog dana ne bi mogli da se pridruže crkvi u današnja vremena, ako bi morali da se slože sa Fundamentalnim vjerovanjima. Preciznije, većina ne bi mogla da se složi sa vjerovanjem broj 2, koje se tiče doktrine o trojstvu.“ (George Knight, ‘Ministry’ magazine, October 1993 page 10, ‘Adventists and Change’)

George Knight, jedan od najpoznatijih istoričara i profesor na Andrewsu, kaže da VEĆINA pionira adventizma ne bi mogli danas pristupiti crkvi (ili bi bili isključeni iz crkve ako bi se izjasnili) upravo zbog doktrine o trojstvu.

Pogledajmo pažljivo sledeće izjave:

„Većina vodećih pionira crkve Adventista sedmog dana nisu vjerovali u trojstvo i to je prihvaćeno kao Adventistička istorija, iako je zvučalo čudno većini Adventista kada je prije 40 godina Erwin R. Gane napisao tezu na tu temu.“ (Jerry Moon, ‘The Trinity’, chapter, ‘Trinity and anti-trinitarianism in Seventhday Adventist history, page 190)

„Da li je moguće da su pioniri bili dijelom, ali ne i potpuno u pravu? Da li postoji biblijska doktrina o trojstvu koja se postepeno otkrivala Božjim proviđenjem Adventističkoj crkvi? Da li prihvatanje forme trojstva od strane Adventista predstavlja rezultat rastućeg razumijevanja Pisma, primjer zašto su pioniri odbili formiranje vjeroispovjesti? Ili je to jeretička greška, trag srednjovjekovnog hrišćanstva bez čvrstog temelja u Pismu, tako da njeno današnje prihvatanje u crkvi predstavlja odstupanje od biblijske vjere pionira?“ (The Trinity, Woodrow Whidden, Jerry Moon, John Reeve, p. 191)

„U skorije vrijeme još jedno goruće pitanje je iskrslo: Da li je vjera pionira o Božanstvu bila ispravna ili pogrešna?“ (Isto)

Ovo je veoma dobro pitanje – i ono je najpretežnije danas unutar crkve Adventista sedmoga dana. On dalje kaže (i ovo je ključna stvar):

„Kako jedna struja rasuđivanja ide, ili su pioniri griješili a današnja crkva je u pravu, ili su pioniri bili u pravu, a današnja crkva je otpala od biblijske istine.“ (Isto)

„Koncept trojstva, tačnije ideja da je troje jedno, nije eksplicitno iznešeno, već podrazumijevano.“ (Fernando L. Canale, The Handbook of Seventh-day Adventist Theology, Seventh-day Adventist Encyclopaedia Volume 12, page 138, ‘Doctrine of God’)

Ako nije eksplicitno izražena, nego se podrazumijeva, na osnovu čega se podrazumijeva?

U svjetlu ovih izjava, kako je moguće da neki adventistički vodeći teolozi izjavljuju, konzistentno i autoritativno, da su svi, ili većina pionira, uključujudi Ellen White vjerovali u trojstvo?

Citati Ellen White:

„Ne tražim svoje slave, već slavu Onoga koji me poslao. Jovan 8:28; 6:57; 8:50; 7:18. U ovim riječima je postavljen princip zakona života u univerzumu. SVE STVARI HRIST JE DOBIO OD BOGA, ali je uzeo da daje. Tako u nebeskim sudovima u svojoj službi za sva stvorena bića: KROZ LJUBLJENOG SINA, OČEVA ŽIVOTODAVNA SILA TEČE KA SVIMA; kroz Sina se vraća, u hvalama i radosnoj službi, plima ljubavi, ka velikom Izvoru svega. I tako je kroz Hrista krug milosrđa zatvoren, predstavljajući karakter velikog Davaoca, zakona života.“ (Desire of Ages, page 21)

„Jer kao što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi.“ Jovan 5:26

Dakle, Ellen White u toj istoj knjizi „Čežnja vjekova“, koju trinitarci navode kao dokaz da je Ellen White bila trinitarac, ona izjavljuje da je Isus SVE dobio od BOGA, pa čak i Očev život koji On, Isus, dalje daje nama. Precizno kaže Očev, ne Božji, tako da ne može da se kaže da se radi o životu trojedinog Boga, nego baš Očev. Ako je trojedini Bog, onda Isus već u sebi ima taj život i ne mora da ga uzima od Oca.

„Onima kojima je poruka istine rečena, rijetko pitaju ‘Da li je istina?’ već ‘Ko je zagovara?’“ {E. G. White, The Desire of Ages, p. 459})

„Kada se iznese ideja u pogledu Biblije, mnogi ne pitaju da li je istina - u skladu sa Božijom riječi, već ko je zagovara? I ako ne dođe od onih kanala koji njih u potpunosti zadovoljavaju, onda je ne prihvataju.“ (E. G. White, Testimonies to Ministers and Gospel Workers, pp. 105, 106)

Značajne izjave koje mnogi doslovno ispunjavaju.

„Ko je Hrist? - On je jedinorodni Sin živoga Boga. On je Ocu kao riječ koja izražava misao, kao misao koja se može čuti. Hrist je riječ Božija.“ (E. G. White, The Youth’s Instructor, June 28, 1894 par. 9)

Ellen White na krucijalno pitanje ko je Hrist, odgovara riječima što je po trinitarcima mlijeko za malu djecu ili nerealno jer trinitarci misle da Hrist nije zaista pravi Sin Božji i da je taj izraz u Bibliji „Božji jedinorodni sin“ izrečen samo u kontekstu plana spasenja i da On nije zaista pravi jedinorodni Sin Božji. Ali pazimo na ove izjave EGW:

„Hrist je bio Božji Sin; Bio je jedno sa Njim prije nego što su anđeli nastali. Uvijek je stajao sa desne strane Ocu...“ (E. G. White, Patriarchs and Prophets, p. 38)

Hrist je uvijek BIO Sin Božji.

„Ali dok riječ Božija piše o Hristovoj ljudskoj prirodi dok je bio na ovoj zemlji, takođe jasno (nedvosmisleno) piše o Njegovom postojanju prije toga. Riječ je postojala kao Božije biće, kao vječni Božiji Sin, u jedinstvu i istovjetnosti sa Ocem.“ (Ellen G. White, Review and Herald, 5th April 1906, ‘The Word made flesh’)

EGW kaže da je Riječ postojala, prije Hristovog utjelovljenja, kao božansko biće, kao vječni Sin Božji.

Pogledajmo sada izjave EGW o događajima na Nebu prije nego što je čovjek stvoren. Trinitarci takođe kažu da je Isus rođenjem od Marije, začet Duhom Svetim preuzeo ulogu Sina i da se zato samo zove Sin Božji.

„Što više razmišljamo o Hristovom rođenju kao djeteta ovdje na zemlji, sve se divnije doima. Kako može biti da je bespomoćno dijete u kolijevci u Betlehemu i dalje Božiji Sin?“ (Ellen G. White, Youth’s Instructor 21st November 1895 ‘Child life of Jesus No. 1’)

Kaže, kako je moguće da je Isus rođen od Marije JOŠ UVIJEK božanski Sin Božji?

„Kada je iz otvorenih nebesa čuo glas Božiji koji se obraćao Sinu, njemu je to zvučalo kao posmrtno zvono. To mu je govorilo da će sada Bog čovjeka ujediniti mnogo bliže sa sobom, i da de dati moralnu snagu čovjeku da prevaziđe iskušenja i da pobjegne od sotonskih smicalica i zamki.“ (Ellen G. White, Signs of the Times, 4th August 1887, ‘Christ’s Triumph in our Behalf’)

EGW kaže da se Bog obraća svom Sinu, pogledajte sledeći značajan citat:

„Sotoni je dobro bila poznata pozicija koju je Hrist držao na nebu kao Sin Božiji, Ljubljeni od Oca; i dobro je znao da će Hrist ostaviti radost i počasti neba i doći na ovaj svijet kao čovjek. Znao je da mu ova snishodljivost prema Sinu Božijem ne sluti na dobro.“ (Isto)

Sotona na Nebu, prije stvaranja čovjeka je „dobro znao poziciju koju je Hrist imao na Nebu kao Sin Božji“. EGW nedvosmisleno kaže da je Hristova pozicija na Nebu, prije stvaranja čovjeka, bila pozicija pravog Sina Božjeg.

U jednom pismu, na istu temu EGW kaže:

„Anđeli su bili protjerani sa neba, jer nisu htjeli da rade u harmoniji sa Bogom. Pali su sa svojih visokih položaja, jer su željeli da se uzdignu. Došli su do toga da sami sebe uzdižu i zaboravili su da njihova ljepota ličnosti i karaktera dolazi od Gospoda Isusa.“ (Ellen G. White, Letter 42, to Elder D. A. Parsons, April 29th 1910, as quoted in ‘This day with God, page 128)

i dodaje:

„Ovu činjenicu su (pali) anđeli željeli sakriti, da je Hrist jedinorodni Božji Sin i nisu željeli da konsultuju Hrista.“ (Isto)

Pali anđeli na Nebu su pali prije stvaranja čovjeka, i zato što su SKRIVALI ČINJENICU da je Hrist jedinorođeni Sin Božji.

„Ovdje im Hrist pokazuje da se, iako su mogli da procijene da će Njegov ljudski vijek trajati manje od 50 godina, Njegov Božanski život se ne može izmjeriti ljudskim poimanjem. Hristovo postojanje prije otjelovljenja se ne može izraziti ciframa.“ (E. G. White, Signs of the Times, May 3, 1899 par. 4)

Ne kaže da je Hristovo postojanje oduvijek, nego da se NE MJERI ciframa, odnosno vremenskim jedinicama.

„Imaju jednog Boga i jednog Spasitelja; i jednog Duha - Duha Hristova - da unese zajedništvo u njihove redove.“ (E. G. White, Testimonies Volume 9, p. 189)

Postoji jedan Bog (očigledno Otac) i jedan Spasitelj (Isus) i jedan Duh.

„Posvećenje provorođenog je imalo svoj početak u najstarijim vremenima. Bog je obećao da će dati prvorođenog od neba da spase grešnika.“ (E. G. White, The Desire of Ages, p. 51)

Kaže da je Bog obećao „prvorođenog od Neba“. A kada je to obećanje dato?

„Sveti Duh koji proizilazi od jedinorodnog Sina Božijeg, svezuje čovjeka, dušu i tijelo za savršenu božansko-ljudsku prirodu Hrista.“ (E. G. White, Review and Herald, April 5, 1906 par. 16)

Kako Duh Sveti koji je navodno jednak Ocu i Sinu, proizlazi iz Hrista?

„Biće nam suđeno u skladu sa svjetlom koje smo imali, u skladu sa privilegijama koje su nam date, u skladu sa prilikama koje su nam date da čujemo i razumijemo riječ Božiju. Ove privilegije su nam date kroz neograničenu cijenu Oca i Sina.. Plan spasenja je zamišljen i izvršen po cijenu žrtve nebesa, i dar Svetog Duha nam je obezbijeđen, da bi se nebesko moglo ujediniti sa ljudskim, i da se čovjek uzdigne po moralnoj i duhovnoj vrijednosti.“ (E. G. White, The Youth’s Instructor, June 15, 1893 pr. 1)

Neograničena cijena Ocu i Sinu, da daju dar Duha Svetog!

„I sada bih rekla svima onima koji žele da čuju istinu: Ne vjerujte onim nepotvrđenim vijestima šta je sestra Vajt uradila, napisala ili rekla. Ako želite da znate šta je Bog otkrio kroz nju, čitajte njena objavljena djela.“ (E. G. White, Testimonies Volume 5, p. 696)

Dakle da ne čitamo i slušamo šta ljudi kažu da je EGW vjerovala, nego da sami čitamo šta je to.

„U budućnosti, istina de biti iskvarena ljudskim pravilima. Prevarne teorije de biti predstavljane kao bezbjedne doktrine. Lažna nauka je jedno od oruđa koje je Sotona koristio na nebeskim sudovima...
Ne predstavljajte teorije ili tekstove koji se ne temelje na Bibliji... ‘Pisano je’ je mjerilo koje mora biti svima jasno.“ (RH January 21, 1904; Ev 600, 601)

U skladu sa uputstvom o odbrani od lažnih nauka: gdje piše da je Duh Sveti JEDNAK Ocu i Sinu. Znamo da je to mnogima u glavama tako, ali GDJE PIŠE? NIGDJE. Gdje piše da su njih troje jedan Bog? NIGDJE. Gdje piše da Isus NIJE STVARNI SIN BOŽJI? NIGDJE. Ako ćemo dakle biti poslušni savjetima Duha Proroštva upravo o jeresima, onda podrazumijevane doktrine moramo da odbacimo i držimo se isključivo onoga što piše, onako kako piše.

„Kada ljudi na pozicijama vođa i učitelja budu radili pod uticajem spiritističkih ideja i sofizama, da li ćemo ćutati, od straha da ćemo narušiti njihov uticaj, dok se duše zavode?... Da li će ljudi u našim institucijama ćutati, dozvoljavajući podmuklim zabludama da budu objavljene, da naruže duše?“ (Isto, pp. 9, 13, 14 )

„Nisam li ti rekao budi odvažan i hrabar...“

„Osvjedočena sam da treba reći našim ljudima da neki ne shvataju da đavo ima smicalicu za smicalicom i da ih smješta na način na koje ne očekuju. Sotonine sile de izmisliti načina da od sveca naprave grešnika. Kažem vam sada, kada budem počinula, velike će se promjene desiti. Ne znam kada ću biti uzeta, ali želim da upozorim sve na sotonine pokušaje... Trebalo bi pratiti svaki mogući grijeh koji de sotona željeti da upotrijebi.“ (Letter, Elmshaven, February 24, 1915).

„Od vječnosti je postojalo kompletno zajedništvo između Oca i Sina. Bili su dvoje, gotovo identični; dvije individue, ali jedno u duhu, srcu i po karakteru.“ (YI, December 16, 1897 par. 5)

Ellen White ovdje ističe jasno u čemu su Otac i Sin jedno, u duhu, srcu i karakteru, ali jasno naglašava da su dvoje upravo u onome u čemu trinitarci tvrde da su troje jedno. Znači ni dvoje nisu jedno, dvojedini Bog, a kamoli trojedini Bog, nego su dvoje, dvoje u individualnosti, i još kaže da su skoro identični, ali nisu.

Sad da malo skrenemo sa teme. Doktrina o trojedinom Bogu neminovno dovodi do degradiranja Hristove žrtve, do te mjere da neki vodeći adventistički teolozi otvoreno pišu da Isus nije umro, nego da je samo Njegova ljudskost umrla, ali da je to jednako dobro kao i da jeste umro, jer je on pristao na to. Ova izjava je objavljena u knjizi ‘Trinity’ koju svi teolozi hvale kao „odličnu“.

„Jedinstvo Hristove Božanske i ljudske prirode u Hristovoj otjelovljenoj prirodi naglašava da Božanstvo nije doslovno umrlo, ali kao i da jeste u sledećem smislu: Hristovo Božanstvo, zajedno sa Njegovom ljudskom prirodom, samo-žrtveno se predalo na smrt u svakom koraku ka krstu. Tako čineći sama priroda Hristove ljudske smrti bila je obogaćena beskrajnom vrijednošću vječne ljubavi.“ (Dr. Woodrow W. WhiddenII))

Ova ista izjava je ponovljena u nauci o Trojstvu.

Šta je Leroy Froom govorio o novoj doktrini:

„Mogu li dati jedno iskreno priznanje? Kada su me, negdje između 1926. i 1928. pitale naše vođe da održim seriju predavanja na temu Svetog Duha, kojim bih pokrio Sjeverno-američku uniju propovjedničkih instituta 1928-me, našao sam da, osim neprocjenjivih uputa iz Duha proroštva, praktično nije postojalo ničega u našoj literaturi koje bi poduprlo Bibliju na ovom ogromnom polju. Nije bilo prethodnih knjiga na ovu temu u našoj literaturi.“ Leroy Edwin Froom, Movement of Destiny, page 322 (1971))

„Bio sam prisiljen da obradim veliku količinu korisnih knjiga koje su pisali ljudi van naše vjere, ljudi kao - Murray, Simpson, Gordon, Holden, Meyer, McNeill, Moody, Waugh, McConkey, Scroggie, Howden, Smith, McKensie, Mclntosh, Brooks, Dixon, Kyle, Morgan, Needham, Pierson, Seiss, Thomas, West, i mnoštvo drugih za inicijalne tragove i sugestije i da budem otvoren za nove vidike i proučavanja. Tako sam krenuo odatle. Ali to je bilo od kratkoročne pomoći. Gomile tih knjiga su pokazale da su ti ljudi veoma često imali dublje znanje i razumijevanje ovih stvari od naših ljudi o poznanju Duha Svetog i vječnog života. Ipak, to je i dalje bila velika i skrivena tema.“ (Leroy Edwin Froom, Movement of Destiny, page 324)

Kaže da osim „dragocjenih tragova“ odnosno „podrazumijevanih doktrina“ nije mogao u našoj literature da nađe baš ništa o (ili u korist) Duhu Svetom i trojstvu i zato se okrenuo piscima iz crkava koje Biblija naziva Vavilonom i još kaže značajnu stvar, da je „shvatio da su ti ljudi često imali dublje razumijevanje duhovnih stvari Božjih nego mnogi adventni pioniri u vezi Duha Svetog“. Vrlo zanimljiva misao, da je Bog dao Vavilonu bolje razumijevanje prirode Duha Svetog nego svom narodu.

„Bog mi je dao svjetlost u vezi naših otkrivenja. O čemu se radi? – Rekao je da će mrtvi progovoriti. Kako? – Njihova djela de ih pratiti. Imamo da ponovimo riječi naših pionira u našim djelima, koji su znali da je traženje istine kao traženje za skrivenim blagom, i koji su radili da polože temelje našeg djela. Išli su naprijed korak po korak uz vođstvo Svetog Duha. Jedan po jedan ovi pioniri umiru. Riječ koja mi je data je, neka riječi onih koji su ovo pisali u prošlosti ponovo budu izrečene.“ (Ellen G. White, Review and Herald, 25th May 1905, ‘The work for this time’, address at the 1905 General Conference, May 16th 1905)

EGW kaže da će riječi pionira biti ponovo objavljene.

PavleS (citat):Paralelne realnosti i trojstvo

Sledeće izjave pokazuju način razmišljanja koji imaju mnogi adventisti danas.

„Plan spasenja je bio osmišljen u savezu koji su načinile tri osobe božanstva, koji podjednako posjeduju božanske atribute. Da bi se grijeh i pobuna iskorijenili iz univerzuma, da bi se ponovo uspostavila harmonija i mir, jedno od božanskih bića je prihvatilo i ušlo u ulogu Oca, drugo u ulogu Sina. Treće božansko biće, Sveti Duh, je takođe trebalo da učestvuje u izvršavanju plana spasenja. Sve ovo se odigralo prije nego što su se grijeh i pobuna pojavili na nebu. Nakon što su prihvatili uloge koje je plan spasenja zahtijevao, božanska bića nisu izgubila ništa od svojih božanskih sila. S obzirom da vječno postoje i imaju određene atribute, oni su jedno i jednaki. Ali, zbog plana spasenja postojalo je, na neki način, Sinovo potčinjavanje Ocu.“ (Gordon Džensen, Pregled i glasnik, 31.10.1996.)

Ovakvo shvatanje Boga predlaže, između ostalih stvari, da Bog zapravo živi u više od jedne realnosti. U ovoj prvoj realnosti se nalaze tri ko-večna, svemoguća bića koja se vole međusobno i pretpostavka je da sve rade na demokratski način. U drugoj realnosti imamo uloge Oca, Sina i Svetoga Duha. Ovu dvojnu realnost vidimo izraženu u sledećim riječima:

(1) S obzirom da vječno postoje i imaju određene atribute, oni su jedno i jednaki. (2) Ali, zbog plana spasenja postojalo je, na neki način, Sinovo potčinjavanje Ocu.

Ovakvo shvatanje nam govori da Bog živi u dvije realnosti u isto vrijeme. Implikacije ovakvog shvatanja su veoma duboke. Obožavanje ovakvog boga, za koga smatramo da postoji u više od jedne realnosti, prouzrokuje da oni koji posmatraju ovakvog boga imitiraju isti princip i žive u više od jedne realnosti.

Šta više, kada shvatimo da je druga realnost ili trojstvo nastupila zbog problema grijeha, na osnovu principa imitacije otkrivamo da kada se suočimo sa problemima, treba da uđemo u drugu realnost da bi se suočili sa njima.

Razmislite o tome samo na trenutak:

Kada se suočimo sa problemima, ohrabreni smo da uđemo u drugu paralelnu realnost kako bi se suočili sa njima. „Prednosti“ ove druge realnosti su ignorisanje problema sa kojima smo suočeni kada smo u prvoj realnosti.

Da li osjećate da bi mogao da postoji problem kod ovakvog načina ponašanja? Zar ovo nije veoma drugačije od Isusa koji nam govori da On sam ne može činiti ništa, već samo ono što Mu Otac kaže? Ako vjerujemo u trojstvo onda su ove riječi izraz druge realnosti, ali koje prva realnost ne dozvoljava. Ipak, ako bi privremeno „zaboravili“ prvu realnost možemo govoriti ovakve riječi bez da osjetimo bilo kakav sukob.

Trojstvo koje je gore opisano prikazuje nam višestruku realnost uzrokujući da takođe i Bibliju čitamo na taj način. Na primjer:

Jovan 17:3: „A ovo je život vječni da poznaju Tebe jedinog istinitog Boga, i koga si poslao Isusa Hrista.“

Dok čitamo riječi „jedini istiniti Bog“ i vidimo da Isus govori o Ocu na ovakav način, u normalnim okolnostima bi imali jasno i jednostavno poricanje trojstva. Ipak, obožavanje trojstva vam dopušta da uđete u višestruku realnost.  Trinitarac bi jednostavno blokirao prvu realnost u kojoj postoje tri ko-vječna bića i zamislio bi drugu realnost u kojoj ova bića igraju uloge. Odmah nakon blokiranja savjesti da ne poriče trojstvo, otišao bi dalje i sada bi mogao da se prebaci u prvu realnost u kojoj postoje tri ko-vječna bića.

Ljudi se čude kako neko može da čita Bibliju i da i dalje vjeruje u trojstvo. To postaje jednostavno nakon što naučite da živite u višestrukoj ili paralelnoj realnosti. Um može da se prebacuje iz jedne realnosti u drugu i da blokira savjest da se ne odaziva na istinu. Pošto se trojstvo prebacilo u drugu realnost da bi riješili problem grijeha, učimo da kada imamo problem sa trojstvom, uradimo isto to i prebacimo se u drugu realnost.

Cio ovaj proces prebacivanja iz jedne u drugu realnost je pažljivo predstavljen svijetu, između ostalih stvari, kroz obrazovanje iz filmova i igara. Svaki put kada gledamo film, pozvani smo da uđemo u drugu realnost. Pozvani smo da živimo životima onih koje gledamo na ekranu. Kada se film završi ponekad se osjećamo tužno što se završio i još tužnije zbog toga što se moramo vratiti u naše dosadno iskustvo.

Paralelne realnosti su Sotonina ključna strategija da uništi sposobnost uma da čuje glas razuma i savjesti. Ovaj princip je direktno ugrađen u trojstvo, a proces prebacivanja iz jedne u drugu realnost se razvija i raste kada gledamo filmove, bilo koje filmove, čak i one koji su označeni sa G (film za svakoga). Kada se radi o učenju o paralelnim realnostima, kontekst je nebitan. Isto važi i za drame i predstave. Sve ovo je prirodni pokazatelj trojstva koje ohrabruje postojanje većeg broja realnosti u isto vrijeme.

Biblija nam kaže:

Jakov 1:8: „Koji dvoumi (ko je neodlučan) nepostojan je u svima putevima svojim.“

Čovjek koji obožava boga višestruke realnosti se dvoumi u svom umu i stoga je nestabilan na svim svojim putevima.

Kako trinitarci objašnjavaju realnost posle plana spasenja, posle iskorenjivanja greha i smrti?

Ako kažu da je zbog plana spasenja trojedini Bog morao da glumi i da podeli uloge, kako objašnjavaju npr. Otkrivenje 22:1, 3 i ostale tekstove gde se eksplicitno pominju dva prestola, nema jednog ili tri? Da li se po njima Bog vraća u prvobitno stanje jednake hijerarhije božanstva ili i dalje nastavlja da glumi? Ako se vraća, treba da bude jedan presto, ako nastavlja da glumi u raznim ulogama, treba da budu tri prestola. Kako uklapaju svoju teoriju sa dva prestola i ostali tekstovi iz Otkrivenja na obnovljenoj Zemlji i Nebu gde se konstantno spominju Otac i Jagnje? Nigde nisam našao objašnjenje za to, uvek se spominje trojstvo u kontekstu pre pada u greh i podela uloga zbog plana spasenja, nigde nema šta posle?