BIBLIJSKI FORUM

POZNAVANJE BOGA - NAJVAŽNIJE ZNANJE

Latest topics

December 2016

SunMonTueWedThuFriSat
    123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Calendar Calendar


    HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Share

    Enoh

    Broj komentara : 115
    Registration date : 2013-05-12

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  Enoh on 25/1/2015, 13:56




    ljuba79

    Broj komentara : 119
    Registration date : 2015-07-23

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  ljuba79 on 15/2/2016, 13:46

    Zdravko Vučinić (citat):
    On je postao čovjek u pravom smislu te riječi, i to za sva vremena. Isus više nikada neće biti što je bio prije utjelovljenja. On se zauvijek vezao za ljudsku porodicu. Mi vjerovatno nikad nećemo moći da shvatimo kolika je to žrtva bila za Njega.

    Pozdrav,
    razmisljam ovih dana o Hristovoj zrtvi, i nije mi bas potpuno jasno - kako je Hrist mogao da vaskrsne, ako je preuzeo nase grehe? Zar ne bi bilo pravedno da je stradao u potpunosti, kao zamena?
    U ovom predhodnom Zdravkovom komentaru pronalazim odgovore, pa da sumiram - ako dobro shvatam(ispravite me) :
    Stradalo je to Njegovo Bozanstvo pre utelovljenja...Ili? Ko je On nakon vaskrsenja, sem sto je Prvosvestenik, Sin  coveciji - prvenac iz mrtvih? Vaskrsao je onaj "ljudski deo" - kako Ga naziva Bog prilikom pomazanja na Jordanu - Sin po Mojoj volji...On nije zgresio(posto je bio u mogucnosti - imavsi nasu prirodu otelovljenjem)...
    Kazu neki da je vaskrsao iz druge smrti...Jasno mi je sta je druga smrt, ali i nije bas to da podrzavam tu tezu...Kako iz druge - kaznene smrti, koja u stvari ceka sotonu i nepokajane?
    Hvala.

    PavleS
    Admin

    Broj komentara : 2899
    Registration date : 2008-11-01

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  PavleS on 15/2/2016, 14:32

    ljuba79 (citat):
    Zdravko Vučinić (citat):
    On je postao čovjek u pravom smislu te riječi, i to za sva vremena. Isus više nikada neće biti što je bio prije utjelovljenja. On se zauvijek vezao za ljudsku porodicu. Mi vjerovatno nikad nećemo moći da shvatimo kolika je to žrtva bila za Njega.

    Pozdrav,
    razmisljam ovih dana o Hristovoj zrtvi, i nije mi bas potpuno jasno - kako je Hrist mogao da vaskrsne, ako je preuzeo nase grehe? Zar ne bi bilo pravedno da je stradao u potpunosti, kao zamena?
    U ovom predhodnom Zdravkovom komentaru pronalazim odgovore, pa da sumiram - ako dobro shvatam(ispravite me) :
    Stradalo je to Njegovo Bozanstvo pre utelovljenja...Ili? Ko je On nakon vaskrsenja, sem sto je Prvosvestenik, Sin coveciji - prvenac iz mrtvih? Vaskrsao je onaj "ljudski deo" - kako Ga naziva Bog prilikom pomazanja na Jordanu - Sin po Mojoj volji...On nije zgresio(posto je bio u mogucnosti - imavsi nasu prirodu otelovljenjem)...
    Kazu neki da je vaskrsao iz druge smrti...Jasno mi je sta je druga smrt, ali i nije bas to da podrzavam tu tezu...Kako iz druge - kaznene smrti, koja u stvari ceka sotonu i nepokajane?
    Hvala.
    Nije teško to shvatiti.
    Božji Zakon zahtijeva kaznu odnosno zadovoljenje pravde zbog počinjenog grijeha.

    Sin Božji je pristao da se ponudi kao zamjena za čovjeka, zbog čega je čovječanstvo dobilo priliku da živi životom podložnim propadanju i konačnoj biološkoj smrti (prvoj smrti) kao šansu za pokajanje i prihvatanje dara spasenja.

    Plan spasenja podrazumijeva odricanje Sina Božjeg od Njegove božanske prirode da bi se mogao utjeloviti kao čovjek kojemu je potrebno iskupljenje. Ali vrlo je važno imati na umu da Hrist nije došao kao pojedinac da umre, nevini za krive, jer to ni Zakon Božji ne bi dopustio. On je došao kao naš Otac u uzvišenijem položaju od Adama, od kojeg smo svi, i od kojeg smo naslijedili palu prirodu. Dakle, kao opšti čovjek, zastupnik čovječanstva, koji je mogao da ponese grijehe svijeta.

    Na koji način se prenose grijesi? Putem žrtve. O tome se nevosmisleno govori pod oba Saveza. Zakon zahtijeva žrtvu. Hrist je stoga morao ne samo da ispuni zahtjeve Zakona, da sam ne sagriješi u ničemu kao Sin čovječiji na zemlji, već i da prolije svoju nevinu krv. Samo na taj način On je mogao preuzeti grijehe na sebe i unijeti ih u Nebesku Svetinju, da bi nakon vaskrsenja bio kvalifikovan za stvarnu antitipsku posredničku službu kao Prvosveštenik svima onima koji vjerom prihvataju Plan spasenja.

    Hrist je, dakle, morao da umre kao velika Žrtva, ali ta smrt je bila PRVA SMRT, nipošto druga smrt koja je kazna vječnim uništenjem zbog NEPOKAJANIH grijeha. Hipotetički, da Hrist nije uspio u svojoj misiji na Zemlji za čovječanstvo, da je sagriješio i podlegao iskušenjima, onda bi druga smrt bila jedina raspoloživa opcija za Njega i palo čovječanstvo. Kad bi druga smrt mogla biti smrt kojom je Isus platio grijehe čovječanstva, On sam bi bio izgubljen za vječnost, a cijelo čovječanstvo po automatizmu spašeno za vječni život, htjeli to oni ili ne. Naravno da je to potpuno suluda ideja, suprotna Božjem poretku, ljubavi, i Planu spasenja.

    Hrist je stradao svojim TIJELOM I KRVLJU kao Sin čovječiji, da bi to isto mogao prinijeti kao naš Prvosveštenik u službi pomirenja. Prva smrt nije mogla da zadrži Hrista u grobu, niti je gospodar smrti, Sotona, na to mogao polagati ikakvo pravo, jer nikad nije imao Hrista u svojoj vlasti. Bog Otac ga je mogao vaskrsnuti, baš kao što će moći sve one koji budu opravdani i spaseni.

    Šta se dešava sa grijesima? Jedna od pogubnih grešaka oopšteprihvaćenog hrišćanstva po imenu je da "sve završeno na krstu", što nije tačno. Hristova misija na zemlji je tek prva faza antitipske službe pomirenja. Druga faza je posredovanje u Nebeskoj svetinji, treća Istražni sud ili antitipski Dan pomirenja (konačno opravdanje i pečaćenje spasenih iz svih vjekova), četvrta faza je Drugi dolazak i vaskrsavanje spasenih kojima se daje uvid u Revizioni hiljadugodišnji sud na Nebu, i konačno peta faza je Treći dolazak za vaskrsenje nepokajanih grešnika za Izvršni sud, zajedno sa Sotonom i demonima. Da se vratimo grijesima. Oni nijesu isparili. Pošto je Hrist nevina zastupnička Žrtva, ON NE MOŽE SNOSITI KONAČNE POSLEDICE GRIJEHA. Svi pokajani grijesi se prenose na njihovog uzročnika, Sotonu, baš kao što se prenosli na jarca za Azazela u tipskoj službi. To prenošenje se dešava po završetku Istražnog suda, bez kojeg vaskrsenje spasenih ne bi bilo moguće.
    Kratko ću se osvrnuti na još jedan važan detalj. Ima nekih koji tvrde da ako je Hrist prešao od 1844. godine, po isteku proročkih 2300 dana (godina) na službu u Nebeskoj svetinji nad svetinjama, tada su vrata prvog dijela Svetinje zatvorena i niko se od tada ne može spasiti. To nije tačno, jer se i Dan očišćenja vršila svakodnevna jutarnja služba. Ali nije se vršila večernja služba po završetku Dana očišćenja. Zašto? Jer je tada sve zaista gotovo, i nema više raspoloživosti žrtve za pokajanje i spasenje.

    Dakle, vidjeli smo šta se dešava sa pokajanim grijesima. Nepokajani grijesi ostaju na onima koji su ih počinili sve do Izvršnog suda. Tada se primjenjuje konačna kazna i pravda Zakona se izvršava u uništenju grijeha i njegovih nosilaca. To je DRUGA smrt ili vječna anihilacija.

    Mi ne smijemo nasijedati na crkvenu i jezuitsku propagandu koja na svaki način pokušava unijeti zabunu, sumnju i pogubna lažna vjerovanja vezano za Hrista i Plan spasenja. Takve insinuacije zatvaraju oči za jasno otkrivenje Božje Riječi. Postoje eksplicitne i nedvomislene objave u Bibliji koje se zamagljuju onog trenutka kad mi primimo ili smo skloni da povjerujemo u bilo kakvu zabludu od neprijatelja.

    ljuba79

    Broj komentara : 119
    Registration date : 2015-07-23

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  ljuba79 on 15/2/2016, 15:44

    Divno, hvala, jasnije mi je.
    Samo 2 sitnice jos, hipoteticki gledano o onoj zameni sto diskutujemo:

    "...Kad bi druga smrt mogla biti smrt kojom je Isus platio grijehe čovječanstva, On sam bi bio izgubljen za vječnost, a cijelo čovječanstvo po automatizmu spašeno za vječni život, htjeli to oni ili ne..."

    1.) Mislim da bi se i tu moglo uzeti ljudima spasenje u obzir samo po VERI u Hrista kao Zrtvu. Ne mora da bude automatski, jer ipak bi trebali da "prinesu zrtvu" oni sami u obliku opravdanja verom u Mesiju koji je stradao na Golgoti...Ili bi Bog Otac jednostavno mogao da Hristovim potpunim stradanjem "opravda" spasenje svih(cak i onih koji nisu svesni svega, ateisti, namerni gresnici...) Ali to je sad - sta bi bilo - kad bi bilo...?
    Ovo sa Azazelom sve objasnjava, prenosi se sve na kraju na Sotonu sto je najpravednije...Zato u stvari ne treba Hristova 2. smrt, sve je lepo objasnjeno u sistemu zrtava - tip - antitip...

    2.) Hrist nakon vaskrsenja nije vise Onaj koji je bio pre utelovljenja? Ona bozanska priroda - "od rebra Bozijeg" - figurativno...Znate sta mislim...Vec je On kao sto ce biti oni ljudi koje ce sam On vaskrsnuti prilikom 2. dolaska - ili? Zato Sin coveciji...A posto je trebao za posredovanje, prvosvestenicku sluzbu, i uopste sve faze plana spasenja - koje si Pavle naveo - Otac Ga je vaskrsnuo(jer nije bio gresan) kao prvenca, kao i neke(po Njegovoj zasluzi) jos zajedno sa Njim...Mozda cemo biti kao Adam i Eva pre sagresenja - u svetlu...?

    Svako dobro...

    Zdravko Vučinić
    Admin

    Broj komentara : 496
    Registration date : 2013-10-03

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  Zdravko Vučinić on 15/2/2016, 16:30

    ljuba79 (citat):
    Zdravko Vučinić (citat):
    On je postao čovjek u pravom smislu te riječi, i to za sva vremena. Isus više nikada neće biti što je bio prije utjelovljenja. On se zauvijek vezao za ljudsku porodicu. Mi vjerovatno nikad nećemo moći da shvatimo kolika je to žrtva bila za Njega.

    Pozdrav,
    razmisljam ovih dana o Hristovoj zrtvi, i nije mi bas potpuno jasno - kako je Hrist mogao da vaskrsne, ako je preuzeo nase grehe? Zar ne bi bilo pravedno da je stradao u potpunosti, kao zamena?
    U ovom predhodnom Zdravkovom komentaru pronalazim odgovore, pa da sumiram - ako dobro shvatam(ispravite me) :
    Stradalo je to Njegovo Bozanstvo pre utelovljenja...Ili? Ko je On nakon vaskrsenja, sem sto je Prvosvestenik, Sin  coveciji - prvenac iz mrtvih? Vaskrsao je onaj "ljudski deo" - kako Ga naziva Bog prilikom pomazanja na Jordanu - Sin po Mojoj volji...On nije zgresio(posto je bio u mogucnosti - imavsi nasu prirodu otelovljenjem)...
    Kazu neki da je vaskrsao iz druge smrti...Jasno mi je sta je druga smrt, ali i nije bas to da podrzavam tu tezu...Kako iz druge - kaznene smrti, koja u stvari ceka sotonu i nepokajane?
    Hvala.

    Druga smrt znači kraj životu za vječnost. Isus nije mogao da umre drugom smrću zato što je bio bez grijeha, ali je morao da umre i prolije svoju krv smrću kojom svi ljudi umiru (prva smrt) da bi mogao preuzeti naše grijehe, da bi ih onda očistio od nas i na kraju prenio na Sotonu. Međutim, samo prolivanje krvi nije bilo dovoljno i najteže za Isusa, iako najvažnije, već preuzimanje grijehe na sebe, u svoj um, u svoje biće, to prokletstvo grijeha, krivica i nečista savjest, kada Ga je Bog onda ostavio, odnosno odvojio se od Njega jer je grijeh ono što odvaja čovjeka od Boga. Hrist je tada nosio naše grijehe i plaćao najtežu kaznu - odvajanje od Oca sa kojim je bio u vječnom zajedništvu. To odvajanje je teže nego sama smrt kao čin kojeg čovjek nije ni svjestan. Mi nikad nijesmo odvojeni od Boga potpuno, bez obzira na naše grijehe, jer uvijek nam može priteći u pomoć ako to hoćemo, ako priznamo i pokajemo se... Dakle, iako nas grijh odvaja mi odmah možemo biti spojeni sa Bogom. To je tako samo zato što je Isus platio cijenu. Ali, za razliku od nas, Isus nije mogao dobiti pomoć od Oca u tim najtežim trenucima jer je nosio grijehe sa kojima je morao da umre. Čitajte u Čežnji vjekova šta se sve dešavalo sa Hristom tada.
    Osim svega toga On je morao postati potpuno čovjek da bi nas spasio i tako će uvijek biti, što Njegovj žrtvi daje beskonačnu vrijednost i težinu.

    ljuba79

    Broj komentara : 119
    Registration date : 2015-07-23

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  ljuba79 on 16/2/2016, 10:35

    Kako je Hrist u otelovljenju mogao da cini cuda? Da cuje tudje molitve, misli, da isceljuje...Da li je to bila ona bozanska "polovina" Svetim Duhom zaceta - dakle kao punina Bozijeg duha u Njemu? Ili je On to jednostavno svojom velicinom vere mogao, jer ipak je bio Sin coveciji? Mozda se to i ne treba razdvojiti...I nama je obecao, da cemo biti u mogucnosti i gore pomerati...
    Na Golgoti, kada kazemo da se Bog udaljio od Njega - da li to znaci da vise nije imao Bozijeg duha u sebi - pa otud ona patnja, krvav znoj, nosenje svih grehova covecanstva?
    Koliko razumem, On je Svojim bozanstvom mnogima pomogao, ali sebi ne - jer tad ne bi plan spasenja bio validan...
    Hvala...

    PavleS
    Admin

    Broj komentara : 2899
    Registration date : 2008-11-01

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  PavleS on 13/9/2016, 23:05

    ljuba79 (citat):Kako je Hrist u otelovljenju mogao da cini cuda? Da cuje tudje molitve, misli, da isceljuje...Da li je to bila ona bozanska "polovina" Svetim Duhom zaceta - dakle kao punina Bozijeg duha u Njemu? Ili je On to jednostavno svojom velicinom vere mogao, jer ipak je bio Sin coveciji? Mozda se to i ne treba razdvojiti...I nama je obecao, da cemo biti u mogucnosti i gore pomerati...
    Na Golgoti, kada kazemo da se Bog udaljio od Njega - da li to znaci da vise nije imao Bozijeg duha u sebi - pa otud ona patnja, krvav znoj, nosenje svih grehova covecanstva?
    Koliko razumem, On je Svojim bozanstvom mnogima pomogao, ali sebi ne - jer tad ne bi plan spasenja bio validan...
    Hvala...
    Ovo nijesam vidio do maloprije kad mi je skrenuta pažnja na post.

    Sve to je Isus radio u sili Božjoj, u nekoj vrsti duhovne sinhronizacije sa Bogom Ocem. Oni koji su tražili pomoć od Isusa takođe su se na taj uzvišeni način povezivali sa božanskim i primali odgovor na svoje molitve koje ne moraju biti izražene riječima. (Uzgred, to je razlog zašto ne treba insistirati na formalnim molitvama koje nemaju žive veze sa Bogom.)

    Od Getsimanije pa do Golgote Isus nije bio ostavljen od Oca u smislu napuštanja, što potvrđuje sledeći biblijski tekst:
    "Evo, dolazi čas, i već je došao, kad ćete se razbježati svako na svoju stranu i ostavićete me samog. Ali ja nisam sam, jer je Otac sa mnom." (Jovan 16:32)
    Grijeh koji je Isus morao ponijeti je napravio taj ponor razdvajanja. Na Isusu je počivao strašan teret tog odvajanja, a Sotona mu je sugerisao da će ono biti vječno i da se ne može vratiti jednom kad bude odvojen. Prenos grijeha na Jagnje Božje bio je najstrašnije iskušenje za Isusa jer se plašio da bi mogao podleći sili Sotone i legiona demona. To naravno ne znači da Isus nije imao duha Božjeg u sebi, već da je morao da ponese strašni teret odvojen od Oca.

    Isus je kao Sin čovječiji imao slobodu da u svakom trenutku opozove svoju misiju, odustane od spasavanja čovječanstva, ili primijeni svoja božanska punomoćja u svoju korist. Sotona je to znao i kušao ga u tom pravcu. Poslednji pokušaj te vrste bio je poziv da siđe s krsta ako je zaista Sin Božji.
    Pogrešna upotreba moći u sebične svrhe značila bi neuspjeh Plana spasenja.

    Važno je znati da je Isus ponio grijehe čovječanstva kao opšti čovjek, drugi Adam na višem nivou od prvog Adama, ne kao pojedinac, jer Zakon to ne bi dozvolio. Isto tako, jako je bitno da shvatimo da nevino Božje Jagnje ne može po Zakonu da strada za krivog u smislu podnošenja konačne kazne, ali može da posreduje preuzimanjem i daljim tretmanom grijeha, što je sve tipski bilo prikazano u žrtvenim prinosima, službama i praznicima pod Starim savezom.

    PavleS
    Admin

    Broj komentara : 2899
    Registration date : 2008-11-01

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  PavleS on 12/10/2016, 00:27

    Na sajtu IRI idu vezani članci pod nazivom Priroda Isusa Hrista koji će, vjerujemo, pomoći da se razjasne sporna pitanja koja muče mnoge vjernike.

    Priroda Isusa Hrista (1)

    Zdravko Vučinić
    Admin

    Broj komentara : 496
    Registration date : 2013-10-03

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  Zdravko Vučinić on 13/10/2016, 00:42

    PavleS (citat):Na sajtu IRI idu vezani članci pod nazivom Priroda Isusa Hrista koji će, vjerujemo, pomoći da se razjasne sporna pitanja koja muče mnoge vjernike.

    Priroda Isusa Hrista (1)


    Iako vjerujem da je pitanje Hristove prirode veoma jasno u onoj mjeri u kojoj nam može biti jasno, posljednjih godina pojavljuju se brojna učenja koja unose zabunu, sumnju i konfuziju među hrišćanima, a naročito kod onih koji su odbacili Trojstvo.
    U tom smislu među onima koji ne vjeruju u koncept Trojstva postoji nekoliko različitih teorija o Hristovoj prirodi. Svi oni se slažu da je Isus Sin Božji koji je rođen u vječnosti od Oca i da se prije oko 2000 godina utjelovio, ali postoje mimoilaženja oko Hristove prirode koju je On imao na Zemlji.
    Sin Božji je na Nebu imao Božansku prirodu, ali koju prirodu je imao dok je bio na Zemlji? Šta je Sin Božji „ponio“ sa Neba kad se utjelovio?

    Ova moja kratka analiza ovom prilikom neće sadržati ni jedan biblijski ili bilo koji drugi citat, već neka svi oni koji to žele uklope bogonadahnute citate u jednu od teorija koje ću navesti i lako će doći do zaključaka koja je teorija biblijski održiva. Biće prilike za citate.

    Ja vjerujem u teoriju broj 1 za koju mislim da je biblijska, logična, zdravorazumska i u skladu sa Planom spasenja. Ukoliko nekome nešto nije jasno iz svega što ću napisati može da pita za pojašnjenja, jer postoji mogućnost da nešto ne preciziram ili da negdje budem nedorečen ili da negdje nešto pogriješim, ili da nekoga može sve ovo zbuniti malo, jer pišem brzo.

    Navodim 3 teorije o Hristovoj prirodi na Zemlji. Da bi nas spasio, Sin Božji je na Zemlji imao:

    Teorija broj 1 - svoj Božanski identitet (ličnost) koji je imao na Nebu, a to je identitet Sina Božjeg, ali u paloj ljudskoj prirodi, odnosno palom tijelu i palom umu. (Palo tijelo ili pali um podrazumijeva sklonost ka grijehu kao nasleđe; Isusov um nikad nije pao ili zgriješio, ali jeste bio u palom stanju u smislu sklonosti koje je naslijedio)

    Teorija broj 2 - svoj Božanski identitet i Božansku besmrtnu prirodu, "ispod" pale ljudske prirode, odnosno palog tijela i palog uma.

    Teorija broj 3 - svoj Božanski identitet i Božanski um, u paloj ljudskoj prirodi, odnosno palom tijelu i posvećenom umu (nepalom umu).

    Ove 3 teorije sada ću ispisati u skraćenom obliku. Dakle, Sin Božji je na Zemlji imao:

    Teorija broj 1 -  Božanski identitet/pala ljudska priroda (palo tijelo i pali um)

    Teorija broj 2 - Božanski identitet, Božanska besmrtna priroda/pala ljudska priroda (palo tijelo i pali um)

    Teorija broj 3 - Božanski identitet, Božanski um/pala ljudska priroda i posvećen um (palo tijelo ali nepali um)

    Sada ćemo sve 3 teorije na brzinu razmotriti iz nekoliko različitih aspekata,a neke od aspekata ću izostaviti pa možda drugom prilikom jer može o ovome dosta da se priča.

    Kratka analiza sve 3 teorije sa aspekta žrtvovanja Sina Božjeg još na Nebu prije utjelovljenja:


    Teorija broj 1 - Božanski identitet/pala ljudska priroda (palo tijelo i pali um) – potpuna i beskonačna žrtva jer je na Nebu ostavio Božansku besmrtnu prirodu, slavu i moć i došao na Zemlju

    Teorija broj 2 - Božanski identitet, Božanska besmrtna priroda/pala ljudska priroda (palo tijelo i pali um) – djelimična žrtva jer je na Nebu ostavio slavu (tako kažu zastupnici ove teorije), a ponio Božansku besmrtnu prirodu i moć koje navodno može, prema ovoj teoriji, koristiti samo za pomaganje drugima a ne za Sebe

    3. Božanski identitet, Božanski um/pala ljudska priroda i posvećen um (palo tijelo ali nepali um) – velika žrtva, ali ne potpuna i beskonačna jer je na Nebu ostavio Božansku besmrtnu prirodu, slavu i moć, ali je ponio svoj savrešni um i karakter


    Kratka analiza sve 3 teorije sa aspekta rizika od neuspjeha misije Sina Božjeg na Zemlji i Njegove zavisnosti od Oca:


    Teorija broj 1 - Božanski identitet/pala ljudska priroda (palo tijelo i pali um) - maksimalni rizik misije i vječnog gubitka;  potpuna zavisnost od Oca

    Teorija broj 2 - Božanski identitet, Božanska besmrtna priroda/pala ljudska priroda (palo tijelo i pali um) – djelimični rizik misije; suštinski bez rizika od vječnog gubitka; zavistan od Oca sa prednošću samopouzdanja uključujući i druge prednosti posjedovanjem Božanske besmrtne prirode

    Teorija broj 3 - Božanski identitet, Božanski um/pala ljudska priroda i posvećen um (palo tijelo ali nepali um) – djelimični rizik misije i vječnog gubitka; zavistan od Oca sa prednošću koje donosi posvećeni, nepali um

    Kratka analiza sve 3 teorije sa aspekta duševne patnje Sina Božjeg i odvajanja od Oca kada su
    na Njega položeni grijesi čovječanstva i dok je visio na krstu:


    Teorija broj 1 - Božanski identitet/pala ljudska priroda (palo tijelo i pali um) – najveća moguća duševna patnja, bez osjećaja nade u ponovni susret sa Ocem, pobjeda samo vjerom

    Teorija broj 2 - Božanski identitet, Božanska besmrtna priroda/pala ljudska priroda (palo tijelo i pali um) – određeni nivo duševne patnje sa osjećajem nade zbog prednosti koju donosi posjedovanje Božanske besmrtne prirode da će se misija do kraja sprovesti i da će se ponovo sresti sa Ocem

    Teorija broj 3 - Božanski identitet, Božanski um/pala ljudska priroda i posvećen um (palo tijelo ali nepali um) – određeni nivo duševne patnje sa osjećajem nade zbog prednosti koju donosi posvećen um da će se misija do kraja sprovesti i da će se ponovo sresti sa Ocem

    Kratka analiza sve 3 teorije sa aspekta smrti Sina Božjeg:

    Teorija broj 1 - Božanski identitet/pala ljudska priroda (palo tijelo i pali um) – Sin Božji potpuno umro na krstu

    Teorija broj 2 - Božanski identitet, Božanska besmrtna priroda/pala ljudska priroda (palo tijelo i pali um) – Ljudska priroda Sina Božjeg umrla na krstu predavši navodno Bogu svoju Božansku besmrtnu prirodu prilikom posljednjeg izdaha na Golgoti (tako kažu neki zastupnici ove teorije, dok neki drugi kažu da je Božanska besmrtna priroda spavala dok je Isus ležao u grobu) itd

    Teorija broj 3 - Božanski identitet, Božanski um/pala ljudska priroda i posvećen um (palo tijelo ali nepali um) – Sin Božji potpuno umro na krstu

    Kakva se percepcija u umu stvara kod osobe koja prvi put čuje neku od 3 teorije:

    Teorija broj 1 - Božanski identitet/pala ljudska priroda (palo tijelo i pali um) – Isus je pravi čovjekov uzor, potpuno poistovjećen sa čovječanstvom, nije imao prednosti u borbi sa grijehom u odnosu na ostatak čovječanstva

    Teorija broj 2 - Božanski identitet, Božanska besmrtna priroda/pala ljudska priroda (palo tijelo i pali um) – Isus je naš daleki, udaljeni uzor, obavijen misterijom, imao je prednosti u borbi sa grijehom čak i ako nije koristio svoju Božansku besmrtnu prirodu u sopstvenu korist, jer samo posjedovanje Božanske besmrtne prirode je dovoljno za samopouzdanje u pozitivan ishod borbe itd.  

    Teorija broj 3 - Božanski identitet, Božanski um/pala ljudska priroda i posvećen um (palo tijelo ali nepali um) – Isus je naš daleki uzor, imao je prednosti u borbi sa grijehom u odnosu na ostatak čovječanstva jer je imao posvećen um


    Pokušao sam da u najkraćem i brzo navedem 3 teorije u koje vjeruju hrišćani koji su odbacili trojstvo, sa određenim aspektima koji proističu iz tih teorija kako ih ja vidim, ali ovaj put bez bilo kakvih citata. Biće prilike u narednom periodu i za to.
    Interesantno je da je teorija broj 2 najblijskija shvatanjima onih koji vjeruju u trojstvo, dok je teorija broj 3 suptilno odsjecanje Isusa od ostatka čovječanstva. Teorija broj 1 je veoma logična po mom ubjeđenju.

    Ovo je samo kratko na ovu temu. Pavle planira drugi članak, pa onda u perspektivi možda dodatno sve to razradimo. Puno se može pričati o ovome jer sve 3 teorije zahtijevaju odgovore na brojna pitanja, a naročito teorije broj 2 i 3 koje su problematične. Čuo sam i razne druge teorije koje proističu iz teorija 2 i 3. Jedna od teorija je da je Isus kojim slučajem sagriješio On bi bio besmrtni grešnik odvojen od Oca jer Njegova Božanska priroda ne može da umre.

    Shvatio sam da su ljudi prevarani na ovu temu i zbog pogrešno shvaćenih čak i moguće falsifikovanih citata Elen Vajt i izvlačeći ih iz konteksta. Nikad ne treba zaboraviti da se Božanstvo na engleskom jeziku pominje kao Godhead, Divinity i Deity. Elen Vajt najčešće koristi izraz Divinity, i to malim slovom, a u kontekstu Božanskog karaktera, prirode, ličnosti itd itd, i stoga se njeni citati ne mogu olako uzima i stavljati u željeni kontekst, jer mogu da označe i karakter, i prirodu i ličnost i uopšte izraz božanskog.

    Problem je naročito kad ljudi iznose teorije 2 i 3 jer time zbunjuju ljude i stvaraju konfuziju i to pokazuje iskustvo onih koji slušaju te teorije i nemaju povjerenja u ono što čuju. Za razliku od 2 i 3, teorija broj 1 ne stvara nikakvu zbrku nego je veoma jasna, a to je da je Isus na Zemlji bio Sin Božji u palom ljudskom tijelu sa palim ljudskim umom i da je za grijehe čovječanstva žrtvovana Božanska ličnost - Sin Božji.

    Isto tako ne treba zaboraviti da je utjelovljenje TAJNA i stoga se ne može odgovoriti na svako pitanje i uvijek može biti nekog razloga za sumnju.
    Bog je svojom svemogućom silom u Marijnoj UTROBI spojio Hristovu savršenu Božansku prirodu sa Neba sa zajedničkom palom prirodom čovječanstva i na taj način je postao-rođen Sin Božji kao čovjek – sa identitetom sa Neba, ali u ljudskoj prirodi.
    U tom čudesnom i neshvatljivom spoju i transferu u utrobi žene, prelaska sa većeg na niži nivo postojanja, Sin Božji svakako nije mogao da zadrži puninu Božanske besmrtne, sveznajuće prirode koju je imao na Nebu, niti slavu, niti moć, već samo svoj IDENTITET ili LIČNOST, ali u ljudskom obliku ili ljudskoj prirodi kako bi postao kvalifikovani Spasitelj i drugi Adam.
    Znam da malo ova terminologija „Božanska priroda“ i slično, koju i ja koristim ponekad u različitim kontekstima, može da zbuni, jer ljudi nijesu rasčistili šta je ustvari priroda. Ali da ostavimo detalje kao i citate za drugi put.
    Mislim da je mnogima koji su pravilno razumjeli biblijskog Isusa Hrista najbolje da se ne bave ovom tematikom puno, jer ih ove čudne teorije mogu samo zbuniti i stvoriti konfuziju u umu.


    Zdravko Vučinić: komentar modifikovan dana: 22/11/2016, 23:09; prepravljeno ukupno 2 puta

    PavleS
    Admin

    Broj komentara : 2899
    Registration date : 2008-11-01

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  PavleS on 13/10/2016, 11:43

    Drugi dio analize Priroda Isusa Hrista čeka samo zbog mojih privatnih obaveza, biće uskoro i nadam se vrlo korisno.

    Zdravko Vučinić
    Admin

    Broj komentara : 496
    Registration date : 2013-10-03

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  Zdravko Vučinić on 13/10/2016, 11:45

    Nastavak mog prethodnog posta, dok čekamo Pavlov nastavak teksta o Hristovoj prirodi

    Prema teoriji broj 1 - Sin Božji je na Zemlji imao svoj Božanski identitet (ličnost) koji je imao na Nebu, a to je identitet Sina Božjeg, ali u paloj ljudskoj prirodi, odnosno palom tijelu i palom umu.

    Kao što sam rekao utjelovljenje je TAJNA i stoga se ne može odgovoriti na svako pitanje u potpunosti, ali može u onoj mjeri u kojoj nam je dato kako bi pravilno shvatili ko je bio naš Spasitelj.

    Već sam napisao da je Bog svojom svemogućom silom u Marijnoj UTROBI spojio Hristovu savršenu Božansku prirodu sa Neba sa zajedničkom palom prirodom čovječanstva i na taj način je postao-rođen Sin Božji kao čovjek – sa identitetom sa Neba, ali u ljudskoj prirodi. U tom čudesnom i neshvatljivom spoju i transferu u utrobi žene, prelaska sa većeg na niži nivo postojanja, Sin Božji svakako nije mogao da zadrži puninu Božanske besmrtne, sveznajuće prirode koju je imao na Nebu, niti slavu, niti moć, već samo svoj IDENTITET ili LIČNOST, ali u ljudskom obliku ili ljudskoj prirodi kako bi postao kvalifikovani Spasitelj i drugi Adam.

    Kada je Hrist začet u Marijinoj utrobi, postalo je novo stvorenje, Sin Božji u novom smislu, kao što nikad niko nije postao niti će postati. Utjelovljenje je zaista tajna, kao i rođenje Sina Božjeg na Nebu u vječnosti, i zato se treba zadržati u onim okvirima gdje se ne zalazi u klizav teren koji ljude odvlači u fanatizam.

    Mnogi hrišćani su nakon nekoliko decenija u svom hrišćanskom životu željeli neku novu svjetlost, jer se nijesu zadovoljavali sa jednostavnim istinama o spasenju vjerom želeći neke dokaze u životu, i onda su dobili tu „svjetlost“ i „dokaze“, ali od sotone, i zato imamo brojna učenja koje ne služe ničem dobrom što se posebno može vidjeti u životima onih koji to promovišu, a naročito kod onih koji su prihvatili ta učenja podložni uticaju drugih. Zato imamo numerološko tumačenje Biblije, da je Hrist imao posvećen nepali um, da je ispod ljudske prirode imao Božansku besmrtnu i sveznajuću prirodu koju je imao i na Nebu, da je kojim slučajem Isus sagriješio bio bi besmrtni grešnik jer Božanska priroda ne može da umre, da treba svetkovati praznike, da je zemlja ravna ploča, da će obnovljena zemlja biti u obliku krsta, da je homoseksualizam žig zvjeri (slažem se i ja da je homoseksualizam jedan od znakova za posljednje vrijeme) i slično. Sva ova učenja dolaze od hrišćana koji su bili ili jesu upoznati sa istinom, ali očigledno nijesu bili zadovoljni sa njome (bivši i sadašnji adventisti itd).

    Mnoga od ovih učenja zastupaju nezavisne adventističke službe, oni koji su napustili crkvu ili su izbačeni. U tom smislu su mnogi od njih imali potrebu da pokažu i dokažu veći nivo duhovnosti i znanja od ostalih kolega i dobili su ono što su željeli - zato im je sotona i servirao jeretička učenja koja u kombinaciji sa ličnim karakternim problemima samo kompromituju Božje djelo i stvaraju podjele. Iako su svi oni uglavnom shvatili da je trojstvo prevara, sotona ih je sačekao i uvukao u novu zamku sa jeretičkim učenjima. Upravo su se te nezavisne zajednice i dijelile i svađale međusobno zbog ovih „NAPREDNIH“ istina i zbog karakternih problema njihovih vođa koji su željeli da nastave sa adventizmom i van adventizma, u smislu stvaranja novih sekti. Kada bi ih bilo više vjerovatno bi osnovali i generalnu konferenciju i slično. Nijesu naučili da je adventizam kao takav propao, i da je potreban drugačiji rad i pristup, a ne preslikavanje istog modela.

    Najgore od svega je što zvanična adventistička crkva pokazuje prstom na ove besmislice i dešavanja kod nezavisnih službi čime se zatvaraju vrata onima koji bi možda i htjeli izaći iz zvanične crkve, ali shvataju da nemaju gdje otići osim u novu sektu. Samo pozitivnim uticajem i radom za Boga koji će biti blagosloven, bez sektašenja, može se djelovati i rasti, i duhovno i brojčano.
    Razumijem ljude koji žele da budu dio nekog zajedništva i pripadaju takvim nezavisnim službama, ali onda makar neka ne prelaze u fanatizam i ne insistiraju na temama koje stvaraju zbrku i konfuziju kod drugih ljudi, i neka ne potpadadaju pod uticaj drugih kao da su im oni "sveti oci" nego neka se fokusiraju na rad za Boga ali ne samo u toj svojoj začaurenoj zajednici, nego i izvan nje.


    Zdravko Vučinić: komentar modifikovan dana: 13/10/2016, 21:44; prepravljeno ukupno 1 puta

    Zdravko Vučinić
    Admin

    Broj komentara : 496
    Registration date : 2013-10-03

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  Zdravko Vučinić on 13/10/2016, 12:16

    Novi nastavak prethodnih postova

    Prema teoriji broj 1 - Sin Božji je na Zemlji imao svoj Božanski identitet (ličnost) koji je imao na Nebu, a to je identitet Sina Božjeg, ali u paloj ljudskoj prirodi, odnosno palom tijelu i palom umu.
    Sve ovo znači da je Sin Božji na Zemlji:

    - morao je da raste i da se razvija fizički, duhovno i intelektualno kao i svaki drugi čovjek (što nije realno ako bi imao Božansku besmrtnu prirodu „ispod ljudske haljine“)
    - morao je proučava spise i stiče razumijevanje o sebi i svom identitetu Sina Božjeg sa Neba, o Njegovoj misiji na Zemji i da je On Mesija iz proročanstava (što nije realno ako bi imao Božansku besmrtnu prirodu „ispod ljudske haljine“)
    - živio je životom u punini vjere, poslušnosti i zavisnosti od Oca, Božji Sveti Duh je bio u Njemu,  
    - sila koju je imao na Zemlji, koju je koristio ili upotrebljavao, bila je Očeva sila, jer da bi došao na Zemlji morao je da se odrekne sebe, da se isprazni kako kažu neki prevodi Biblije, a to se odnosi na Božansku besmrtnu, sveznajuću i svemoguću prirodu
    - shvatio je veliku odgovornost i imao je teško breme na sebi koje nosi misija na koju ga je Otac poslao, a koju je želio da ispuni iz ljubavi prema Ocu i Njegovim stvorenjima
    - vjerom, poslušnošću i zavisnošću od Oca pobijedio je grijeh i iskušenja u potpuno paloj ljudskoj prirodi i palom ljudskom umu (što nije realno ako bi imao Božansku besmrtnu prirodu „ispod ljudske haljine“)
    - pristao je da ispije čašu do kraju (da preuzme grijehe i da umre) uz veliku borbu sa silama tame i sa samim sobom, do mjere da je anđeo Božji došao da ga ohrabri
    - na Njega su stavljeni grijesi čovječanstva, realno je doživio i iskusio prokletstvo zbog grijeha i krivice za grijeh
    - bio je odvojen od Oca, patio je najvećom mogućom duševnom patnjom izazvanom zbog naših grijeha koje je nosio i odvajanja od Oca
    - dok je visio na krstu nije vidio preko groba, osjećaj nade nije postojao da će se ponovo sresti sa svojim Ocem (što nije realno ako bi imao Božansku besmrtnu prirodu „ispod ljudske haljine“)
    - pobjedio je VJEROM kao što i svi mi moramo pobijediti
    - na krstu Golgote Njegovo srce je puklo od bola i tuge izazvanih odvajanjem od Oca, umro je potpuno kao što svaki čovjek umire (što nije realno ako bi imao Božansku besmrtnu prirodu „ispod ljudske haljine“, stim da teorija da je navodno tu prirodu odložio neposredno prije same smrti nije održiva niti bliblijski ni zdravorazumski)

    Znam da će pojedinci, po malo sektaški nastrojeni, da kažu "daj nam citate za sve ovo što pričaš", "gdje to piše u Duhu proroštva"? Zar su potrebni citati da potkrijepili jednostavne biblijske istine? Šalim se, potrebni su, biće i toga, ali ako neko misli da ovdje ima nešto da nije potkrijepljeno Biblijom i da izaziva bilo kakvu zbrku ili konfuziju u umu, neka slobodno kaže.
    Što bi Pavle Simović rekao "citati bodu oči koliko ih ima", ali ih nije lako vidjeti kad imate predubjeđenja, kad ste zavisni od drugih, kad ste zavisni od sekte, kad vjerujete u ravnu ploču ili da će zemlja biti u obliku krsta kad je Bog jednog dana obnovi itd itd.
    Zato je važno da se čovjek prvo oslobodi štetnih uticaja da bi progledao. Sjećam se kad sam se odvojio od Miroljuba,  dovoljno je bilo samo to što više nijesmo zajedno da mi sva teorija o obnovi Izraela bude smiješna i da sam sebi budem smiješan kako sam to mogao da vjerujem, stim da nikad nijesam bio previše zagrižen za tu teoriju i imao sam sumnji.


    Zdravko Vučinić: komentar modifikovan dana: 13/10/2016, 13:23; prepravljeno ukupno 1 puta

    Mato T

    Broj komentara : 51
    Registration date : 2016-08-17

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  Mato T on 13/10/2016, 12:25

    Sve osim teorije broj 1 nema nikakvu logičku i zdravorazumsku težinu.

    Sotonin glavni argument u pobunu protiv Boga je da je božiji moralni zakon neodrživ, pa iz toga slijedi da je Bog nepravedan zato što od nas očekuje da ga drživo. Time on (Sotona) ostvaruje pravo da vlada nad nama i izgrađuje svoje cartvo.

    EGW u Čežnji vjekova izjavljuje sljedeće:
    "Za Božjeg Sina bilo bi gotovo beskrajno poniženje da je uzeo ljudsku prirodu čak i onda kad je Adam u svojoj nevinosti prebivao u Edemu. Međutim, Isus je prihvatio ljudsku prirodu kad je ljudski rod već četiri hiljade godina bio oslabljen grehom. Kao i svako Adamovo dete. On je primio na sebe rezultate delovanja velikog zakona nasleđa. Kakvi su ovi rezultati bili pokazano je u istoriji Njegovih zemaljskih predaka. On je došao s takvim nasleđem da deli naše tuge i iskušenja i da nam pruži primer bezgrešnog života. Sotona je na Nebu mrzeo Hrista zbog Njegovog položaja u Božjim dvorovima. Kad je svrgnut s položaja, još više Ga je mrzeo. On je mrzeo Onoga koji se zavetovao da će iskupiti grešni ljudski rod. Ipak, Bog je dopustio Sinu da kao bespomoćno dete podložno slabosti čovečanstva dođe na svet, koji je Sotona proglasio svojim posedom. Dozvolio Mu je da upozna životne opasnosti svojstvene svakoj ljudskoj duši, da vodi borbu koju mora da vodi svako ljudsko dete, izložen opasnosti neuspeha i večnog gubitka. Srce zemaljskog oca nežno voli svog sina. On posmatra lice svog deteta i drhti na pomisao o životnoj opasnosti. On čezne da zaštiti svoje drago dete od Sotonine sile i da ga sačuva od iskušenja i sukoba. Bog je dao svog jedinorodnog Sina da se nađe u još žešćem sukobu, i mnogo strašnijoj opasnosti, da bi životna staza naše dece bila sigurna. »U ovom je ljubav.« /1. Jovanova 4,10/ Čudite se nebesa i divi se Zemljo!"

    Znači Isusova misija osim što se morao kvalificirati za prvosvećeničku službu(dio realizacije plana spasenja) je bila i ta da dokaže da je gore navedena Sotonina tvrdnja lažna.
    Sljedeće pitanje koje se postavlja je dali nam Isus može biti primjer bezgrešnog života?
    Odgovor je može, ali pod određenim uslovima. Ti uslovi zahtjevaju da se u ničem ne razlikuje od nas i da nema nikakve veće privilegije koje su nama zabranjene ili onemogućene.
    Na temelju ovoga sve teorije osim one koje je Zdravko naveo pod brojem jedna su logički i zdravorazumski neodržive.
    Ovo sve se naravno može potkrijepiti mnoštvom biblijskih citata, pa predpotavljam da će se Pavle u nastavku svog izlaganja detaljnije time baviti.


    Nebojša

    Broj komentara : 44
    Registration date : 2013-08-19

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  Nebojša on 13/10/2016, 15:08

    Slažem se sa 1. teorijom, još pre dve godine smo se dotakli toga, baš nešto sad čitam stare postove. Nisam ulazio u detalje pa evo možda posle ova dva pitanja prilike za to.

    Prvo pitanje je vezano za Isusa kada je imao 12 godina, kada se izgubio i kada su ga roditelji tražili. Kada su ga našli odgovorio im je da je normalno da će biti kod Oca tj. u hramu. Tada je učio ljude i svi su se divili odakle mu takva mudrost i pamet itd. Pitanje je, zaista odakle mu? Kako je moguće da 12-ogodišnjak sve to zna?
    Još jedno pitanje se tu nameće. KAKO i KADA je postao svestan da je mesija, spasitelj, Sin Božji? Ako nije imao predznanje ili sl., kako je znao? Odakle mu ta ideja?
    Drugo pitanje je odakle mu predznanje da je stariji od Avrama, odnosno da je Sin Božji, kada se raspravljao sa Jevrejima o Avramovoj deci itd.? Odakle mu ta samospoznaja da je već postojao ako se odrekao Božanske prirode i svetog uma? Kako je mogao da bude svestan toga, a da bi bio svestan mora imati sećanje, a ako ima sećanje znači da se nije odrekao svetog uma, jer u tom posvećenom umu je bilo to sećanje, a ne u palom. U palom je on novi čovek, nova ličnost, sa starim identitetom. On nikada nije bio čovek, a postao je čovek sa prošlošću Sina Božjeg.
    A šta je ono što nekoga čini ličnošću? Pa zar nije um? Telo može da se menja a da ličnost ostane ista, ali da li um može da se menja a da ličnost ostane ista? Zar ne vuče to malo na teoriju o nepalom umu? Ili je Hrist jedinstven slučaj? Ili je to tajna u koju se ne treba previše udubljivati, jer Lucifer jedva čeka da nam objasni Smile

    Mato T

    Broj komentara : 51
    Registration date : 2016-08-17

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  Mato T on 13/10/2016, 16:33

    Nebojša (citat):
    Prvo pitanje je vezano za Isusa kada je imao 12 godina, kada se izgubio i kada su ga roditelji tražili. Kada su ga našli odgovorio im je da je normalno da će biti kod Oca tj. u hramu. Tada je učio ljude i svi su se divili odakle mu takva mudrost i pamet itd. Pitanje je, zaista odakle mu? Kako je moguće da 12-ogodišnjak sve to zna?
    Još jedno pitanje se tu nameće. KAKO i KADA je postao svestan da je mesija, spasitelj, Sin Božji? Ako nije imao predznanje ili sl., kako je znao? Odakle mu ta ideja?

    Isusov odgovor roditeljima je značio da je Isus shvatio da je on Sin Božiji. Osvjedočenje je dobio od Boga, kao što ga i mi dobijamo kada prihvaćamo istinu i iskrenog srca proučavamo pismo. Isus je do svoje 12 godine neovisne od rabiske škole proučavao i čitao pisma. Kada je sa 12 godina prvi puta prisustvovao službi na praznik pashe u hramu, Duh Sveti ga je osvjedočio da će On biti to pashalno janje.

    Nebojša (citat):
    Drugo pitanje je odakle mu predznanje da je stariji od Avrama, odnosno da je Sin Božji, kada se raspravljao sa Jevrejima o Avramovoj deci itd.? Odakle mu ta samospoznaja da je već postojao ako se odrekao Božanske prirode i svetog uma? Kako je mogao da bude svestan toga, a da bi bio svestan mora imati sećanje, a ako ima sećanje znači da se nije odrekao svetog uma, jer u tom posvećenom umu je bilo to sećanje, a ne u palom. U palom je on novi čovek, nova ličnost, sa starim identitetom. On nikada nije bio čovek, a postao je čovek sa prošlošću Sina Božjeg.
    A šta je ono što nekoga čini ličnošću? Pa zar nije um? Telo može da se menja a da ličnost ostane ista, ali da li um može da se menja a da ličnost ostane ista? Zar ne vuče to malo na teoriju o nepalom umu?

    Naravno da isus nije imao nikakvo predznanje. Sve informacije koje je dobio je dobio na način na koji ih i mi možemo dobiti.
    Kada smo jako mali poukom roditelja, te kako rastemo proučavanjam i čitanjem pisma, te promatranjem prirode i prirodnih zakona oko nas.

    Nebojša (citat):
    Ili je Hrist jedinstven slučaj? Ili je to tajna u koju se ne treba previše udubljivati, jer Lucifer jedva čeka da nam objasni Smile

    Tajna je ako počmemo svojom silom da fantaziramo, pa nam Sotona zasoli mozak svojim opakim teorijama.

    Za malo detaljnije objašnjenje svojih postavljenih pitanja pročitaj 7. i 8. poglavlje iz knjige Čežnja vekova.

    Zdravko Vučinić
    Admin

    Broj komentara : 496
    Registration date : 2013-10-03

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  Zdravko Vučinić on 13/10/2016, 17:08

    Kao što sam negdje rekao u ranijim postovima, jednostavne istine koliko god da su jednostavne nije lako odmah shvatiti ako ste opterećni određenim okolnostima, da ih ponovo sada ne nabrajam.
    Šta se dešava kada se jednostavne istine napadnu? Onda se daju besmisleni argumenti ali sa djelimičnim istinama kako bi savjest onoga koji to iznosi bila nekako mirna ili smirena, makar privremeno. Dokaz da je nečista savjest veoma upletena u sve ovo jeste da zastupnici ove teorije često imaju potrebu da ističu ove teme i onda kada nije potrebno ili nije vrijeme za tim, što je jedan od dokaza da savjest nije mirna, odnosno pokušava se smiriti itd itd. Moguće da griješim, ali ovo je šablon i kada su u pitanju druge istine koje se pokušavaju napasti. Naravno, to ne znači da su ljudi koji zastupaju ove teorije loši, ne na protiv, nego smatram da su dobri ljudi najčešće žrtve suptilnih učenja.

    Da navedem neke primjere oko smirivanja savjesti prilikom odbijanja jednostavnih istina. Na primjer, ovi što zastupaju da je Hrist imao Božansku besmrtnu prirodu "ispod ljudske haljine", oni će kazati da je tačno da je on 100 bio u ljudskoj prirodi, jer se to ne može opovrgnuti, ali onda dodaju da je "ispod ljudskih haljina" imao Božansku prirodu koju nije smio da koristi za sebe, odnosno u svoju korist, ali je jeste za dobro drugih. Isto tako oni znaju da je Isus, kao Sin Božji, morao da umre za grijehe i onda, kako Božanska besmrtna priroda ne može da umre a prema njihovoj teoriji Isus je imao tu prirodu i na zemlji, kažu da je Isus položio tu prirodu prilikom posljednjeg izdaha na krstu kad je "duh predao Ocu", ili da je i ta priroda nekako spavala u grobu, ali nije umrla, jer postoje različite teorije oko voga. Ovdje vidimo kako se određene istine pokušavaju uklopiti u nebiblijsku nauku. Biće prilike da još o ovome govorimo. Ima dosta pitanja koja traže odgovore. Utjelovljenje je tajna i stoga ne možemo baš sve odgovoriti, ali imamo dovoljno informacija da znamo ko je naš Spasitelj.

    Preporučujem članak Pavla Simovića:

    Drugi nastavak: Priroda Isusa Hrista (2)

    Nebojša

    Broj komentara : 44
    Registration date : 2013-08-19

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  Nebojša on 13/10/2016, 17:47

    Zbog čega je Isus rođen posredstvom Svetog Duha i Marije? Ako je imao palu ljudsku prirodu, i telo i um, zbog čega je bilo potrebno učešće Svetog Duha? Zar to onda nije nešto specifično, posebno?
    Kako je moguće da se neko rodi posredstvom Svetog Duha a da bude "običan" čovek?

    PavleS
    Admin

    Broj komentara : 2899
    Registration date : 2008-11-01

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  PavleS on 13/10/2016, 17:54

    Nebojša (citat):Zbog čega je Isus rođen posredstvom Svetog Duha i Marije? Ako je imao palu ljudsku prirodu, i telo i um, zbog čega je bilo potrebno učešće Svetog Duha? Zar to onda nije nešto specifično, posebno?
    Kako je moguće da se neko rodi posredstvom Svetog Duha a da bude "običan" čovek?
    Objašnjeno je to u prvom članku Priroda Isusa Hrista. To je bio jedini legalni način za uslovno rečeno transfer ili prelazak Sina Božjeg sa svog prvobitnog statusa u ljudsku porodicu.

    Zdravko Vučinić
    Admin

    Broj komentara : 496
    Registration date : 2013-10-03

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  Zdravko Vučinić on 13/10/2016, 18:05

    Nebojša (citat):Zbog čega je Isus rođen posredstvom Svetog Duha i Marije? Ako je imao palu ljudsku prirodu, i telo i um, zbog čega je bilo potrebno učešće Svetog Duha? Zar to onda nije nešto specifično, posebno?
    Kako je moguće da se neko rodi posredstvom Svetog Duha a da bude "običan" čovek?

    Da bi Marijin sin bio isti Onaj koji je bio Sin Božji na Nebu onda je Božji Duh morao da učestvuje u utjelovljenju i u tom čudesnom spoju se ogleda Božja svemoć. Transfer identiteta ili ličnosti Sina Božjeg u ljudsko biće kroz Marijinu utrobu čini nužnim da Bog djeluje, jer ovakav transfer nije ni moguć ako bi Isus imao i zemaljskog oca. Isus nije bio običan čovjek, već je imao istu ljudsku prirodu kao svaki običan čovjek, ali je Njegov identitet ustvari bio - Sin Božji sa Neba. U tom smislu i treba razumjeti izjave Elen Vajt - "božansko/ljudski", "božanstvo ispod ljudske haljine" itd.

    PavleS
    Admin

    Broj komentara : 2899
    Registration date : 2008-11-01

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  PavleS on 13/10/2016, 21:48

    Članak Priroda Isusa Hrista (2) je malo popravljen i dodate su još nekolike bitne stvari, pošto je danas na brzinu pisan.

    Zdravko Vučinić
    Admin

    Broj komentara : 496
    Registration date : 2013-10-03

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  Zdravko Vučinić on 13/10/2016, 22:52

    PavleS (citat):Članak Priroda Isusa Hrista (2) je malo popravljen i dodate su još nekolike bitne stvari, pošto je danas na brzinu pisan.

    Zaista smatram, kao što je Pavle u ovom članku ustvrdio, da je opasna tvrdnja da su u jednoj ličnosti, Isusu Hristu, bile dvije prirode u punini istovremeno – Božanska i ljudska, odnosno ljudska koja je navodno pokrivala Božansku. Definitvno da je ovo granica okultizma.
    Obično ljudi miješaju pojmove i ne shvataju šta znači priroda i zato dolazi do zabune. Jedno je reći da je u Hristu bilo ujedinjeno božansko i ljudsko a drugo je reći da je Hrist imao dvije prirode, božansku i ljudsku. Zvuči slično, ali je velika razlika. Prva opcija podrazumijeva Hristov Božanski identitet ili ličnost u ljudskoj prirodi, a druga podrazumijeva Hristovu Božansku i ljudsku prirodu istovremeno u jednoj ličnosti.
    U tom smislu i mnoge izjave Elen Vajt se pogrešno razumiju. Evo jedne njene izjave:

    Začuđen njegovim slabim razumevanjem, Hristos je s bolnom iznenađenošću upitao: »Toliko sam vreme s vama i nisi me poznao, Filipe?« Zar je moguće da ne vidiš Oca u delima koja čini preko mene? Zar ne veruješ da sam došao da svedočim za Oca? »Pa kako ti govoriš: pokaži nam oca?« »Koji vide mene, vide oca.« Hristos nije prestao da bude Bogom kad je postao čovekom. Iako se ponizio uzevši ljudsku prirodu, božanstvo Mu je još uvek pripadalo. Samo Hristos može ljudskom rodu predstaviti Oca, a učenici su imali tu prednost da ovo predstavljanje posmatraju više od tri godine. »Verujte meni da sam ja u ocu i otac u meni: ako li meni ne verujete, verujte mi po tim delima.« Njihova vera mogla je sigurno počivati na dokazima pruženim u Hristovim delima, delima koja nijedan čovek sam od sebe nikada nije učinio ni ti će ikada moći učiniti. Hristovo delo svedočilo je o Njegovom božanstvu. Kroz Njega se otkrio Otac.

    Neki koriste ove citate, između ostalih, da dokažu da je Hrist imao Božansku prirodu na Zemlji „ispod“ ljudske haljine. Da li ovo jedan od dokaza za to? Naravno da nije. Pogledajmo kontekst. Ovdje suštinski vidimo, između ostalog, da je Otac činio djela preko Hrista, zatim da Hristova djela svjedoče o Njegovom božanstvu, kao i da se kroz Njega otkrio Otac.
    U tom smislu, u ovom kontekstu Božanstvo koje se pominje mora biti Hristovo Božansko porijeklo, a ne priroda, jer vidimo da Očeva sila djeluje kroz Hrista a ne Hristova sila koju bi On trebao da ima ako je nosio Božansku prirodu na Zemlji. Teoretski neko može da kaže da Hrist nije koristio svoju Božansku silu nego Očevu, ali to je besmisleno, ali čak i kad bi tako bilo mi vidimo da se ispoljavanje Hristove sile (koja je Očeva u ovom kontekstu) dovodi u kontekst Njegovog Božanstva, što znači da Očev Duh u Hristu koji djeluje i čini velika djela dokazuje Njegovo Božanstvo, ali Božanski identitet a ne Božansku prirodu koju je ostavio na Nebu. U tom smislu Isus nikad nije prestao biti Bog, odnosno Božansko biće. Mogao bih ovaj citat uporediti sa drugim sličnim citatima gdje se onda jasno vidi da je ovo što govorim tačno. Ali da vidimo, možda vremenom naiđu neki jači dokazi protiv naše teorije.

    Interesantno je da mnogi citati Elen Vajt koje koriste zastupnici trojstva vezano za Hristvu Božansku prirodu na Zemlji govore o Isusu kao Bogu a ne kao Sinu Božjem, što može da navede na sumnju da je vođstvo možda umiješalo prste oko falsifikovanja spisa, ali ne bih sad to koristio kao opciju. Iako ovi hrišćani koji su odbacili trojstvo a koji podržavaju ideju da je Isus na Zemlji imao Božansku prirodu ispod ljudske treba ozbiljno da razmisle o svojim argumentima jer te argumente istovremeno koriste i zastupnici trojstva, što je samo po sebi sumnjivo

    Priroda je kompleksna stvar, naročito Božanska. Šta ustvari čini Božansku prirodu? Božansko tijelo+Božanski Duh=Božansko biće. Da li sve ovo zajedno čini Božansku prirodu? ili je možda Božansko tijelo ustvari Božanska tjelesna priroda a Božanski Duh Božanska duhovna priroda, čuo sam i ovakvu teoriju. Šta god od ovoga da uzmemo kao tačno, besmisleno je kazati da je Isus imao Božansku prirodu „ispod“ ljudskih haljina dok je bio na Zemlji, jer jedna takva metamorfoza nije logična i više mi liči na okultno učenje. Namjerno riječ „ispod“ ljudske haljine stavljam pod navodnicima jer smatram da su ovakvi izrazi figurativno izražavanje koje koristi i Elen Vajt a ne bukvalni izrazi, ali neka vrijeme pokaže ko je u pravu. Zaista kako je to Isus imao Božansku prirodu ispod svoje ljudskosti, kad vidimo da je Božanska priroda nešto veoma kompleksno. Znam da zastupnici ove teorije mogu da kažu da je utjelovljenje tajna i da ne možemo baš sve da objasnimo, ali to je onda slično kao i sa trojstvom kada se u pomoć zove misterija, odnosno mistifikovanje Hristove prirode.

    Ima još dosta citata Elen Vajt koji se koriste u prilog teoriji da je Hrist na Zemlji imao istovremeno i Božansku i ljudsku prirodu, vremenom ćemo i njih možda objaviti i komentarisati ako bude prilike. Po mom mišljenju radi se o pogrešnom razumijevanju izraza Božanstvo, o vađenju citata izvan konteksta, čak se nekim citatima i ne može do kraja vjerovati jer su možda od vođstva crkve falsifikovani jer su ti citati bili potrebni za odbranu trojstva čiji je temelj da Isus imao Božansku prirodu na Zemlji.


    Zdravko Vučinić: komentar modifikovan dana: 14/10/2016, 11:01; prepravljeno ukupno 1 puta

    Nebojša

    Broj komentara : 44
    Registration date : 2013-08-19

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  Nebojša on 14/10/2016, 00:33

    Nelogično je da je Isus imao Božansku prirodu ispod ljudske jer bi se Lucifer bunio (opravdano) da nije kao mi, potpuni čovek. Kažeš da zastupnici te teorije (2. teorije) kažu da nije smeo da koristi moć za sebe, već samo za druge. Pa upravo činjenje čuda je posledica vere u Boga. Dokaz za to su apostoli koji su lečili, vaskrsavali, pokoravali demone itd., a kada su posumnjali Bog nije mogao da deluje preko njih, što i Isus kaže, kada ih naziva malovernim. Isto je i sa Petrom kada je Isus hodao po vodi. Kada je poverovao hodao je i on, kada je posumnjao i uključio racio, počeo je da tone. I Isus ga kritikuje što je posumnjao. Isus kaže da verom možemo da pomeramo planine (ništa nam neće biti nemoguće). Nije potrebno da imamo Božanske sposobnosti, već je potrebno da se povežemo sa Bogom, verom. To je poenta priče, vera, a samim tim dolaze i dela iz te vere, a posledica 2. teorije je gubitak vere. Po njima Isus je imao "keca u rukavu" pa je činio čuda. Nije potrebna živa vera koja nas realno povezuje sa Bogom, da pobedimo svaki greh. Isus pita da li će naći veru prilikom drugog dolaska?
    Tako da mislim da je tu napad na veru, kod obe teorije, jer nisu plasirane bez razloga. Slično kao i trojstvo što ima svoje implikacije.
    Kako mi da činimo "čuda" kada je Isus morao da ponese svoju Božansku prirodu, da bi činio "čuda". A u stvari sam Isus kaže kako da činimo "čuda", da se verom povežemo s Bogom i onda Bog preko nas obavlja posao.
    Dakle kao što je podmetačina trojstva (Božji identitet) udar na Hristovu žrtvu, tako je Hristova božanska ili polubožanska priroda udar na veru.

    Zdravko Vučinić
    Admin

    Broj komentara : 496
    Registration date : 2013-10-03

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  Zdravko Vučinić on 14/10/2016, 12:00

    Da ne bi bilo nepošteno, objavljujem citate Elen Vajt koje koriste ovi što vjeruju da je Hrist imao Božansku prirodu na Zemlji ispod ljudske prirode. Ja lično mislim da je ovdje problem vađenja citata iz konteksta, nerazumijevanje šta je Božanska priroda, ne pravljenje razlike između Božanske prirode i Božanskog identiteta, ne razumijevanja riječi divinity i još dosta toga, a naročito je problem što je veoma moguće da je LeRoy Froom ili neko sličačan umiješao prste, jer se ovi citati koriste i u prilog trojstva itd. Takođe, dosta ovih citata ustvari govori protiv teze o Božanskoj prirodi na zemlji, ali zavisi kako ih ko razumije. Isto tako, biblijski je ova teza teško dokaziva. zato se isključivo koriste citati Elen Vajt, što je dodatna sumnja da ovdje nijesu čista posla. Izvolite čitajte ovo što imamo od ovih što zastupaju teoriju broj 2 pa da vidimo ima li da nešto nije jasno ili treba objašnjavati. Žao mi je što ljudi ovo nijesu preveli ako već stoje iza neke teorije.


    Wondrous combination of man and God! He might have helped His human nature to withstand the inroads of disease by pouring from His divine nature vitality and undecaying vigor to the human. But He humbled Himself to man's nature. He did this that the Scripture might be fulfilled; and the plan was entered into by the Son of God, knowing all the steps in His humiliation, that He must descend to make an expiation for the sins of a condemned, groaning world. What humility was this! It amazed angels. The tongue can never describe it; the imagination cannot take it in. The eternal Word consented to be made flesh! God became man! It was a wonderful humility.  {5BC 1127.2}

    It was poverty that as He passed to and fro among the subjects He came to save, scarcely a solitary voice called Him blessed, scarcely a solitary hand was stretched out in friendship, and scarcely a solitary roof proffered Him shelter. Then look beneath the disguise, and whom do we see?--Divinity, the Eternal Son of God, just as mighty, just as infinitely gifted with all the resources of power, and He was found in fashion as a man.  {1888 28.3}

    “In him was life; and the life was the light of men." It is not physical life that is here specified, but eternal life, the life which is exclusively the property of God. The Word, who was with God, and who was God, had this life. Physical life is something which each individual received. It is not eternal or immortal; for God, the Lifegiver, takes it again. . . . But the life of Christ was unborrowed. No one can take this life from Him. "I lay it down of myself," (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, vol. 5, p. 1130).  {LHU 261.6}

    Foiled in the attempt to provoke Christ to manifest his divine power in his own behalf, and seeking to awe Him by a display of superior power, Satan bore the Son of God from the wilderness, and set Him upon a pinnacle of the temple at Jerusalem.  {Becho, November 15, 1892 par. 3}

    It was Satan’s purpose to make Him doubt this word. If Christ’s confidence in God could be shaken, Satan knew that victory in the whole conflict would be his. He could overcome Jesus. He hoped that under the force of despondency and extreme hunger, Christ would lose faith in His Father and work a miracle in His own behalf. Had He done this, the plan of salvation would have been broken. {CTr 190.3}

    "If Thou be the Son of God, command this stone that it be made bread." He promised that if Jesus would do this, he would acknowledge his supremacy and no longer contest his claims. The archdeceiver hoped that under the force of despondency and extreme hunger, Christ would lose faith in his Father, work a miracle in his own behalf, and take Himself out of his Father's hands. Had He done this, the plan of salvation would have been broken; for it was contrary to its terms that Christ should work a miracle in his own behalf. Throughout his life on earth, his power must be exercised for the good of suffering humanity alone. As man's representative, He was to bear the trials of man, leaving a perfect example of submission and trust in God. Jesus met the adversary with the Word of God. He said, "It is written, That man shall not live by bread alone, but by every word of God." It was not for the Son of God to descend from his lofty mission to prove his divinity to a fallen foe, or to condescend to explain his humiliation as man's Redeemer. If the children of men would follow the example of Christ, and hold no converse with the enemy, they would be spared many a defeat at his hands.  {BEcho, November 15, 1892 par. 2}

    "And when He thus had spoken, He cried with a loud voice, Lazarus, come forth." His voice, clear and penetrating, pierces the ear of the dead. As He speaks, divinity flashes through humanity. In His face, which is lighted up by the glory of God, the people see the assurance of His power. Every eye is fastened on the entrance to the cave. Every ear is bent to catch the slightest sound. With intense and painful interest all wait for the test of Christ's divinity, the evidence that is to substantiate His claim to be the Son of God, or to extinguish the hope forever.  {DA 536.2}

    Laying aside His royal robe and kingly crown, Christ clothed His divinity with humanity, that human beings might be raised from their degradation and placed on vantage-ground. Christ could not have come to this earth with the glory that he had in the heavenly courts. Sinful human beings could not have borne the sight. He veiled his divinity with the garb of humanity, but He did not part with His divinity.--Ibid., June 15, 1905.  {7ABC 444.6}

    And without controversy great is the mystery of godliness: God was manifest in the flesh,… 1 Tim. 3:16.  {FLB 48.1}

    The incarnation of Christ is the mystery of all mysteries. {FLB 48.2}

    In contemplating the incarnation of Christ in humanity, we stand baffled before an unfathomable mystery, that the human mind cannot comprehend. {7ABC 443.3}

    There is no one who can explain the mystery of the incarnation of Christ. {5BC 1129.7}

    We cannot explain the great mystery of the plan of redemption. Jesus took upon himself humanity, that He might reach humanity; but we cannot explain how divinity was clothed with humanity..--The Review and Herald, Oct. 1, 1889.  {7ABC 444.5}

    But although Christ's divine glory was for a time veiled and eclipsed by His assuming humanity, yet He did not cease to be God when He became man. The human did not take the place of the divine, nor the divine of the human. This is the mystery of godliness. The two expressions "human" and "divine" were, in Christ, closely and inseparably one, and yet they had a distinct individuality. {5BC 1129.3}  

    This is a great mystery, a mystery that will not be fully, completely understood in all its greatness until the translation of the redeemed shall take place. Then the power and greatness and efficacy of the gift of God to man will be understood. 5BC p. 1113.  {7ABC 444.4}

    The union of divinity with humanity brings to the fallen race a value which we scarcely comprehend. {ST, May 30, 1895 p:4}

    The mightiest created intelligence cannot grasp divinity. The principalities and powers of heaven are overwhelmed with the vastness of the theme of Christ's character and the mystery of the union of divinity and humanity. {ST, June 27, 1895 p:4}

    This union of divinity and humanity, which was possible with Christ, is incomprehensible to human minds. {1888 332.1}

    The incarnation of Christ is a mystery. The union of divinity with humanity is a mystery indeed, hidden with God, {6BC 1082.4}

    Divinity and humanity were mysteriously combined, and man and God became one.  {FLB 48.5}

    (Col. 1:26, 27; Rom. 16:25; see EGW on John 1:1-3, 14;
    1 Tim. 3:16). Beyond the Ken of Man.--Great is the mystery of godliness. There are mysteries in the life of Christ that are to be believed, even though they cannot be explained. The finite mind cannot fathom the mystery of godliness (Letter 65, 1905).  {7BC 915.2}

    (Col. 1:26, 27.) An Unexplainable Blending.--Christ could have done nothing during His earthly ministry in saving fallen man if the divine had not been blended with the human. The limited capacity of man cannot define this wonderful mystery--the blending of the two natures, the divine and the human. It can never be explained. Man must wonder and be silent. And yet man is privileged to be a partaker of the divine nature, and in this way he can to some degree enter into the mystery (Letter 5, 1889).  {7BC 904.5}

    While as a member of the human family He was mortal, as God He was the fountain of life for the world. {DA 484.1}

    He came to our world and lived a divine-human life, {7T 49.3}

    The life that He laid down in humanity, He takes up again, and gives to humanity. {DA 786.4}

    In giving us His Spirit, God gives us Himself, making Himself a fountain of divine influences, to give health and life to the world.  {7T 273}

    When man can measure the exalted character of the Lord of hosts, and distinguish between the eternal God and finite humanity, he will know how great has been the sacrifice of Heaven to bring man from where he has fallen through disobedience to become part of the family of God. . . . The divinity of Christ is our assurance of eternal life. . . . He, the Sin Bearer of the world, is our only medium of reconciliation with a holy God.  {TMK 35.4}

    No man of earth or angel of heaven could have paid the penalty for sin. Jesus was the only one who could save rebellious man. In Him divinity and humanity were combined, and this was what gave efficiency to the offering on Calvary's cross. {1SM 322.1}

    Men need to understand that Deity suffered and sank under the agonies of Calvary. (MS 153, 1898).  {7BC 907.2}

    When God would assure us of His immutable counsel of peace, He gives His only begotten Son to become one of the human family, forever to retain His human nature as a pledge that God will fulfil His word.--The Review and Herald, April 3, 1894.  {7ABC 488.4}

    When the voice of the mighty angel was heard at Christ's tomb, saying, Thy Father calls Thee, the Saviour came forth from the grave by the life that was in Himself. Now was proved the truth of His words, "I lay down My life, that I might take it again. . . . I have power to lay it down, and I have power to take it again." Now was fulfilled the prophecy He had spoken to the priests and rulers, "Destroy this temple, and in three days I will raise it up." John 10:17, 18; 2:19.  {DA 785.2}

    Over the rent sepulcher of Joseph, Christ had proclaimed in triumph, "I am the resurrection, and the life." These words could be spoken only by the Deity. All created beings live by the will and power of God. They are dependent recipients of the life of God. From the highest seraph to the humblest animate being, all are replenished from the Source of life. Only He who is one with God could say, I have power to lay down My life, and I have power to take it again. In His divinity, Christ possessed the power to break the bonds of death.  
    {DA 785.3}

    At the time when he was most needed, Jesus, the Son of God, the world's Redeemer, laid aside his divinity, and came to earth in the garb of humanity. {BEcho, Oct 12, 1896 par. 1}

    He turned from his royal throne, his high command, and, laying aside his divinity, clothed himself with humanity. {ST, March 17, 1887 par. 12} “Rest in Christ”

    The salvation of souls was the great object for which Christ sacrificed his royal robe and kingly crown, the glory of heaven, and the homage of angels, and laying aside his divinity, came to earth to labor and suffer with humanity upon him. {RH, November 21, 1907 par. 2} “A Call to Consecration”

    He laid aside His royal robe and clothed His divinity with humanity, that He might clothe humanity with His garment of righteousness.  {ST, October 17, 1900 par. 8}

    The Commander of all heaven, laying aside His glory, His kingly crown, His royal robe, came to our world, His divinity clothed with humanity, that in His humanity He might touch humanity.  {ST, May 7, 1902 par. 6}

    Laying aside His royal robe and kingly crown, Christ clothed His divinity with humanity, that human beings might be raised from their degradation and placed on vantage-ground. Christ could not have come to this earth with the glory that he had in the heavenly courts. Sinful human beings could not have borne the sight. He veiled his divinity with the garb of humanity, but He did not part with His divinity. --Ibid., June 15, 1905.  {7ABC 444.6}

    Christ came, but not in the brightness of his divine glory. He laid aside his royal robe and kingly crown, clothed his divinity with humanity, and came to live upon the earth as a man among men. Had he come in the full power and glory of his divinity, sinners could not have stood in his presence without being destroyed. {RH, September 13, 1906 par. 5}
    Strongs; Heb 1:3 “the brightness of His glory” 1391 = can be exterior brightness. Glory can also refer to the position Christ held in Heaven.
    Dictioary; exaltation, praise, honour, splendour, radiant beauty

    He left his high command, he laid aside his heavenly honor and glory, he laid off his glorious diadem and royal robe, and left the royal courts, in order that he might come to earth to save fallen man. {RH, November 26, 1895 par. 1}

    It must have been a very severe ordeal for our Saviour to lay aside his royal robe and kingly crown, and clothe his divinity with humanity, {The Watchmen; SW, September 24, 1907 pa. 2}

    It was because the law was broken, and there was nothing but death before the sinner, that He who was equal with the Father, came to earth and took upon him the garb of humanity. It was because of man's sin that Christ stepped down from the royal throne, laid aside his royal robe, and clothed his divinity with humanity. {ST, September 23, 1889 par. 4}

    It is called the glorious appearing of the great God and our Saviour Jesus Christ. His coming surpasses in glory all that the eye has ever seen. Far exceeding anything the imagination has conceived will be His personal revelation in the clouds of heaven. Then there will be a perfect contrast to the humility which attended His first advent. Then He came as the Son of the infinite God, but His glory was concealed by the garb of humanity. Then He came without any worldly distinction of royalty, without any visible manifestation of glory; but at His second appearing He comes with His own glory and the glory of the Father and attended by the angelic host of heaven. {HP 357}

    He was all the while as God, but He did not appear as God. He veiled the demonstrations of Deity, which had commanded the homage, and called forth the admiration, of the universe of God. He was God while upon earth, but He divested Himself of the form of God, and in its stead took the form and fashion of a man. He walked the earth as a man. For our sakes He became poor, that we through His poverty might be made rich. He laid aside His glory and His majesty. He was God, but the glories of the form of God He for a while relinquished.  {5BC 1126.8}
    He laid off his kingly crown and royal robe, and for our salvation *assumed human nature. {RH, September 26, 1907 par. 6}

    That we might behold it and not be destroyed, the manifestation of His glory was shrouded. His divinity was veiled with humanity,--the invisible glory in the visible human form.  {DA 23.1}

    As the high priest laid aside his pontifical dress, and officiated in the white linen dress of a common priest, so Christ emptied Himself, and took the form of a servant, and offered sacrifice, Himself the priest, Himself the victim. As the high priest, after performing his service in the holy of holies, came forth to the waiting congregation in his pontifical robes, so Christ will come the second time clothed in glorious garments of the whitest white, "such as no fuller on earth can whiten them." He will come in His own glory, and in the glory of His Father, as King of kings and Lord of lords, and all the angelic host will escort Him on His way  {1BC 1111.5}

    Jesus emptied Himself, and in all that He did self did not appear...Human nature is ever struggling for expression, ready for contest; but he who learns of Christ is emptied of self, of pride, of love of supremacy, and there is silence in the soul. Self is yielded to the disposal of the Holy Spirit.  {MYP 162.2}
    Jesus came to the world not as an angel of light; we could not have endured His glory if He had come thus. One angel at the tomb of Christ was of such exceeding brightness that the Roman guard fell powerless to the ground. As the angel came from the heavens, he parted the darkness from his track, and the sentinels could not endure his glory; they fell as dead men to the earth. Suppose that Jesus had come in the glory of an angel, His brightness would have extinguished the feeble life of mortal men.  {7BC 926.8}

    For our sake Jesus emptied Himself of His glory; He clothed His divinity with humanity that He might touch humanity, that His personal presence might be among us, that we might know that He was acquainted with all our trials, and sympathized with our grief, that every son and daughter of Adam might understand that Jesus is the friend of sinners (ST April 18, 1892). {7BC 927.1}

    The Divinity of Christ is our assurance of eternal life. {YI, February 11, 1897 par. 6}

    Satan had questioned whether Jesus was the Son of God. In his summary dismissal he had proof that he could not *gainsay. Divinity flashed through suffering humanity. Satan had no power to resist the command. Writhing with humiliation and rage, he was forced to withdraw from the presence of the world's Redeemer. Christ's victory was as complete as had been the failure of Adam.  {DA 130.3}

    Christ had not exchanged his divinity for humanity; but he had clothed his divinity in humanity, and he gave Satan the evidence for which he had asked,--showed him that he was the Son of God. Divinity flashed through humanity, and the evil one could not resist the authority of the divine voice, as Jesus said, "Get thee behind me, Satan; for it is written, Thou shalt worship the Lord thy God, and him only shalt thou serve."  {RH, October 29, 1895 par. 6}

    While upon this earth, the Son of God was the Son of man; yet there were times when His divinity flashed forth. Thus it was when He said to the paralytic: "Be of good cheer; thy sins be forgiven thee." Matthew 9:2.  {8T 202.1}

    The greatness of God cannot be measured or comprehended. And that doctrine that denies the absolute Godhead of Jesus Christ, denies also the Godhead of the Father; for no man knoweth the Son but the Father.  {ST, June 27, 1895 par. 3}

    The manner of Jesus in working his miracles was very different from that of his apostles. His language was that of one who possessed power in himself. "Be thou clean." "Peace, be still." Neither did he hesitate to accept the honor offered him on these occasions, nor seek to divert the minds of the people from himself, as though his miracles were not wrought by his own power, for his own glory. But the apostles wrought miracles only in the name of Jesus, and refused to receive the least honor to themselves. They claimed to be only instruments of that Jesus whom the Jews had crucified, but whom God had raised and elevated to his right hand. He was to receive all the honor and praise.  {3SP 277.1}

    But the Saviour had to suffer as man suffers. Had he exercised his divine power and worked a miracle, it would have been contrary to his mission. His Miracles were all for the good of others." His manner of working miracles was different from that of his disciples. His was by his own divine power, while theirs were wrought by his power. He received worship as God, while they directed all adoration to him in whose name the work was wrought, as stated in "Spirit of Prophecy," Vol.3, p.277



    "In him was life; and the life was the light of men" (John 1:4). It is not physical life that is here specified, but immortality, the life which is exclusively the property of God. The Word, who was with God, and who was God, had this life. Physical life is something which each individual receives. It is not eternal or immortal; for God, the Life-giver, takes it again. Man has no control over his life. But the life of Christ was unborrowed. No one can take this life from Him. "I lay it down of myself" (John 10: 18), He said. In Him was life, original, unborrowed, underived. This life is not inherent in man. He can possess it only through Christ. He cannot earn it; it is given him as a free gift if he will believe in Christ as His personal Saviour. "This is life eternal, that they might know thee the only true God, and Jesus Christ, whom thou hast sent" (John 17:3). This is the open fountain of life for the world.  {1SM 296.2}



    Zdravko Vučinić
    Admin

    Broj komentara : 496
    Registration date : 2013-10-03

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  Zdravko Vučinić on 14/10/2016, 12:09

    Nakon citata, evo i predavanje zastupnika ove teorije Bila Pinta na koju su nasjeli ljudi sa naših prostora. Možda nekome može da zvuči logično ovo što priča, ali uopšte nije tako, nego se zaista radi o natezanju priče... Sporno je što na mnoga pitanja nije dao odgovor, niti se bavio time, naročito je izbjegao da govori o Hristovoj smrti koju treba pojasniti sa aspekta Božanske besmrtne prirode.




    Jedan adventista kojeg zvanična crkva ne simpatiše mnogo jer je odbacio trojstvo i napada ih sa raznih strana gdledao je nedavno ovo predavanje i dao kratak komentar:

    Nije u pravu. Ignoriše kontekst i jasne izjave Biblije. Kao kad se trojanci uhvate za izjavu EGW da je u njemu život izvorni, originalni nederivirani a ignorišu da sam Isus kaže Kao što Otac ima život u sebi, tako dade da i Sin ima.
    Biblija jasno piše da je Isus imao oblicje Boga i da je to oblicje položio da bi se utelovio. To je bilo oblicje sveprisutnosti i svemoci. U njemu kao čoveku je nakon toga bila Očeva sila, na drukčiji način. Na način na koji može biti i u nama. On ignoriše da sami citati koje navodi kažu da je DAROVAN svim izvorima sile. On je raspolagao tom silom po svojoj volji, ali to ne znači da je to bila njegova sila u smislu u kojem je bila dok je bio u obličju Božjem, jer onda ako ćemo mi činiti i veca dela nego što je on činio to bi onda trebalo da znači da smo mi božanska bića. Samo zato što je rekao VI ĆETE ČINITI, ne negira činjenicu da u stvari nećemo mi činiti nego On u nama.

    PavleS
    Admin

    Broj komentara : 2899
    Registration date : 2008-11-01

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  PavleS on 15/10/2016, 14:48

    Zamoljen sam za još malo pojašanjenja oko Isusove prirode i mogućnosti dualizma, što je pomenuto ukratko u dva vezana članka na sajtu.
    Inače kad pišem ne širem priču nepotrebno nego uvijek nastojim da kratko, jasno i sažeto iznesem što treba o određenom predmetu. Ne volim ni privatno da drvim bez potrebe. Zato treba pažljivo čitati jer je gotovo svaka rečenica puna bitnih informacija.

    Dakle, poznato je da većina hrišćana vjeruje da je Isus istovremeno nosio i ljudsku i božansku prirodu tj. bio 100% čovjek i 100% Bog. Osim toga, manji broj hrišćana vjeruje da je Isus imao palu prirodu ali nepali um kao Adam prije Pada.
    Ni jedno ni drugo nije održivo iz razloga navedenih u člancima. Dualizam je paganska ideologija, u šta se svako može uvjeriti čitanjem njihovih obajava i literature. Tako su po pitanju trojstva oni još otvoreniji i ističu da je jedan član trojstva zapravo uništitelj (hinduizam). U hrišćanstvu pomiješanim sa vavilonskom misterijskom religijom, to su morali vještije upakovati.
    Plan spasenja ne dopušta nikakve nelegalne radnje sa Božje strane ni sa Hristove strane. Sin Božji je morao da se u potpunosti nađe u "našim cipelama" da bi obavljao misiju otkupljenja i nošenja grijeha. Ljudsku prirodu je nemoguće razdvajati na nepali mentalni ili duhovni dio i pali tjelesni dio. Ili obratno. Isto tako, nemoguće je spajati nespojivo u jednoj osobi. Ne može niko pa ni Sin Božji imati u istoj ličnosti imati palu ljudsku prirodu i božansku prirodu. (Jedno je identitet Sina Božjeg, a drugo božanska priroda.) Ono što je mogao imati kao čovjek je prisustvo Očevo u Duhu Božjem koji ga je usmjeravao i vodio u misiji, ali uvijek kroz predavanje svoje slobodne volje i pune pokornosti Bogu.
    Zbog nerazumijevanja Plana spasenja i prihvatanja različitih otrovnih suptilnih zabluda u crkvama, na njihovim teološkim fakultetima i interdenominacijskim ekumenskim skupovima (koji uglavnom organizuju i vode jezuiti), šire se i prihvataju različite jeresi. Onda neke od njih preuzmu sektaške grupe i naprave specifične tačke vjerovanja koje ističu u prvi plan.

    Sponsored content

    Re: HRISTOVA LJUDSKA PRIRODA I NAŠA PRIRODA

    Komentar  Sponsored content Today at 15:08


      Danas je 6/12/2016, 15:08