Što se tiče gornjeg predavanja, Mensur je zaista dobar u razobličavanju nekih stvari, posebno oko trojstva, ali ovdje ima problema sa tumačenjem teksta iz proroka Ezekijela 8. i 9. glava prosto zato što Božji narod (po imenu) poistovjećuje sa Adventističkom crkvom. Prema toj logici, onda bi "Jerusalim" ili sam "Hram" bio Generalna konferencija, što je teški apsurd. Dakle, ne sporeći da ovaj tekst ima dvojaku primjenu, evo nekih korisnih referenci za tumačenje, posebno u dijelu koji se odnosi na "žene koje su plakale za Tamuzom":
Ko je Tamuz?
U organizovanom obliku, paganske religije nakon Potopa započele su od Babela, odakle potiče ime Vavilon (vidi Postanje 10. i 11. glava). Kolovođa otpada i pobune bio je Nimrod. Vavilon u Bibliji predstavlja simbol pobune protiv Boga, tajnu bezakonja i duhovni otpad (Otkrivenje 14:8-11; 17. i 18. glava).
Hamovi potomci odlučili su da podignu kulu kao neku vrstu centralne uprave nad čovječanstvom i bogoslužbenog sistema. To je bio prvi veliki pokušaj falsifikovanja izvorne religije, odakle su kasnije nastali brojni ogranci lažnih religija. Ujedno, ovo je bila prva velika demonstracija humanističkog jedinstva u pokušaju čovjeka da „spasi samog sebe“.
Zbog toga se Bog direktno umiješao, natprirodnom intervencijom obustavio gradnju, pomeo jezike i rasijao ljude po zemlji. Ali ovi ljudi ponijeli su sa sobom sjeme lažne, idolopokloničke religije, koje su gajili njihovi potomci od tada do danas. Ideje i oblici su mijenjani i prilagođavani, prelazeći često u sofisticiranije, ali matrica je ostala nepromijenjena. Stoga se ovaj sistem naziva u Bibliji „majka kurvama i gadostima zemaljskim“ (Otkrivenje 17:5).
Iz raznih antičkih izvora vidi se da je Nimrodova žena Semiramis (što znači „Prva“) bila velika sveštenica vavilonske religije i osnivač svih misterijskih religija. Nakon uništenja kule i razvoja mnoštva jezika, ona se obožavala kao boginja pod različitim imenima. U Siriji, ona je postala Ištar; u Egiptu – Izis; u Fenikiji – Astarta; u Grčkoj – Afrodita; u Rimu – Venera. U svim slučajevima ona se javlja kao boginja seksualne ljubavi i plodnosti.
Kada je Nimrod ubijen, počela se praviti legenda i njegovo poistovjećivanje sa Suncem - vrhovnim božanstvom antičkih pagana. Semiramis je zatrudnila i iskoristila svoj hipnotički uticaj da navede svoje podanike na vjerovanje kako je to dijete začeto natprirodno "sunčevim zrakom" u njenoj utrobi. Navodno je oplodio "bog Sunca" (Sunce je simbol Sotone). Tamuzov rođendan je 25. decembar po sadašnjem kalendaru, opšeprihvaćeni praznik u lažiranom hrišćanstvu, poznat kao Božić.
Tamuz se takođe javlja u božanskom obliku pod raznim imenima, i on je njen pratilac kao bog podzemnog svijeta. Tamuz odgovara feničanskom Baalu, Ozirisu kod Egipćana, grčkom Erosu i rimskom Kupidonu. U svim slučajevima, obožavanje ovih bogova i boginja bilo je udruženo sa seksualnim nemoralom.
Skoro sve ove prakse prenijete su u izopačenu ekumensku pseudo hrišćansku religiju. Tako na primjer, Veliki post nema nikakvog biblijskog osnova, već se prije razvio iz paganske svetkovine Semiramidinog oplakivanja Tamuzove smrti u periodu od 40 dana, prije njegovog navodnog vaskrsenja – što je još jedan mitološki falsifikat Sotone.
Vavilonjani su znali Tamuza pod imenom Dumuzi, kao boga pašnjaka i stada, podzemnih voda i vegetacije. On je bio muž-brat Ištar. Tamuz je navodno umirao svake jeseni i odlazio u podzemni svijet, odakle ga je vraćala neutješna Ištar. Njegovu ponovnu pojavu obilježavala je proljećna eksplozija života.
Drugi praznik vezan za ovaj kult održavao se u zimskom periodu (februar-mart).
Četvrti vavilonski mjesec (po našem kalendaru – jul), dobio je ime u čast Tamuzu, a takođe je ovaj naziv našao svoje mjesto u jevrejskom kalendaru posle vavilonskog ropstva (odgovara našem junu i julu). Prije vavilonskog ropstva, samo neki mjeseci u jevrejskom kalendaru imali su svoja imena, dok su se ostali označavali brojevima. Naravno, referenca „Tamuz“ u knjizi proroka Ezekijela 8:14 nema nikakve veze sa kalendarom i nazivom mjeseca, već se odnosi na kult posvećen vavilonskom bogu.
Tamuz se takođe izjednačava sa grčkim Adonisom, kako je ovo ime i prevedno u latinskoj Vulgati. Obožavanje ovog boga bilo je široko rasprostranjeno kroz Polumjesec plodnosti, od Vavilonije – Asirije do Palestine – Sirije. Tamuzovi obredi uključivali su božansko vjenčanje cara sa boginjom plodnosti u licu hramske sveštenice. Obožavanje Tamuza bilo je posebno ozloglašeno na ostrvu Biblos (biblijskom Gevalu, feničanskoj luci) u Mediteranu.
Od Tau, prvog slova Tamuzovog imena, potiče znak krsta, koji je kasnije postao opšteprihvaćen kao hrišćanski simbol. Krstu se pripisuje magično svojstvo zaštite od zlih duhova.
„Mistično Tau obilježavalo se u krštenju na čelima osoba iniciranih (uvedenih) u Misterije… Vestalke device (kaluđerice) paganskog Rima nosile su ga obješenog na ogrlice, baš kao i danas monahinje… Gotovo da nema paganskog plemena gdje se ne može naći krst… Tau, slovo u obliku krsta, nedvojbeno znak Tamuza, lažnog mesije, svuda se pojavilo kao hrišćanski znak.“ (Hislop, The Two Babylons, 1959, p. 198-199, 204-205).
Hristova smrt na krstu vremenom je među različitim grupacijama pseudo vjernika primila okultno značenje, koje su oni prenijeli u formi obožavanje krsta i isticanja tog znaka.
Ezekijel 8:14 i „žene koje plaču za Tamuzom“
Nekolike stvari su vrijedne zapažanja u ovoj viziji proroka Ezekijela. Prvo žene su se nalazile kod kapije Hrama Gospodnjeg na sjevernoj strani. Prema uredbama koje su bile na snazi, tu je bio ulaz u hram gdje su se prinosile žrtve, što čini ovu idolatriju još težom. Žene su bile na ulazu i mjestu koje im ne pripada, jer je bilo rezervisano za cara i judejske poglavare. Sjeverna strana ima posebno značenje u Bibliji, jer na toj strani se nalazi Božji presto. Podsjetimo se da je zemaljski Šator od sastanka odnosno Hram rađen po slici Nebeskog originalnog Hrama (vidi 2. Mojsijeva 25:40; 26:30; Jevrejima 8:5). Sotonina želja bila je da sjedne na prestolu, na sjevernoj strani (vidi Isaija 14:13).
Ove žene su, dakle, sudjelovale u kultu oplakivanja Tamuza, „ženske ljubavi“.
Budući da je kult boga Tamuza usko povezan sa nemoralom i seksualnom, čulnom ljubavi, ovaj tekst – pod uslovom da uzmemo da cijeli kontekst vizije proroka Ezekijela 8. i 9. glava ima dvostruku primjenu i takođe se odnosi na poslednje dane pred sam kraj vremena milosti (Hristovog posredovanja za čovjeka u Nebeskoj svetinji) – može se ispravno shvatiti tako što „žene“ zaista predstavljaju žene „vjernice“. Pod uticajem savremenih tekovina kao što su demokratija, ravnopravnost polova i feminizam, žene su zauzele mjesta u vjerskim ustanovama i društvu koje im ne pripada i praktično se postavile na mjesto istaknutih muškaraca. One dolaze na „bogosluženja“ iz pogrešnih pobuda, iz želje da budu „viđene“ od strane muškaraca, i čeznu za čulnom ljubavi. Njihovo navodno obožavanje i slavljenje Hrista u stvari je obožavanje Tamuza u njegovom čulnom obličju. One su zenesene „Hristovom“ tj. Tamuzovom ljepotom. „Plač“ se odnosi na tajne, neispunjene žudnje tjelesnog srca, što donosi vječitu frustraciju i nezadovoljstvo duše koja teži telesnoj duhovnoj narkomaniji. Pod formom hrišćanstva, ove žene zapravo upražnjavaju sav onaj antički paganizam koji je dominirao u vavilonskim misterijama, uključujući i svetkovanje Tamuzovog rođendana, tzv. Božića. Pred Bogom, to je gadost i teški oblik idolatrije.
) bude bio sve bliži dobijati sve jasniju sliku. Videćemo na koji način će se pokušati globalno ujedinjenje. Danas smo svedoci neuspešnog Evropskog ujedinjenja koje je opisano u Danilu pre oko 2500 godina. Sutra ćemo, nadam se, biti svedoci globalnog ujedinjenja koje je opisano u Otkrivenju pre oko 2000 godina.
» PITANJA - RELIGIJA
» DOKAZI (OT)PADA ADVENTISTIČKE CRKVE
» MAČ I CARSTVO MIROLJUBA PETROVIĆA?
» HRIŠĆANSKA MUZIKA I PJESME
» Septuaginta/LXX - doslovni prijevod:
» PAGANIZAM I OKULTNI SIMBOLI I OBIČAJI
» Crkve i manastiri
» PSIHOLOGIJA